Društvo je poraženo – živjela Milena Radulović ili „A samo je jedno potrebno“

„A silovatelju, koji je mislio da može sve i da može dokle god hoće, možda bi bilo najbolje da svaki dan gleda na smrt. To gledanje možda će ga dovesti u stanje istinskog pokajanja.“

Piše: Dane Čanković

Izjava Milene Radulović da ju je silovao Miroslav Aleksić, kada je imala sedamnaest a on šezdeset jednu godinu, kao munja za tren osvijetlila je zle dane, ukazala na moralni i duhovni pad čovjeka i poraz društva. Ova istina treba da bude kao gorak lijek i državi i društvu kako bi se pokrenulo i najodgovornije reagovalo, i to ne samo zbog navedenog krivičnog djela. I zato, Milena, svaka ti čast, društvo i država treba da su ti zahvalni.

Ovaj, od zla čin, ne smije da privuče one koji bi pričali – ko je nepogrešiv, svi smo grešni, zašto poslije toliko godina da prijavi i kaže istinu. Tako  bi se suština rasplinula, relativizovala. Ovdje je riječ o jasnom djelu, gdje je povučena jasna granica između dobra i zla. Taj silovatelj, Miroslav Aleksić učinio je veliko zlo, a Milena, prijavljujući ga policiji i iznoseći to u javnost pa taman to uradila i poslije sedam godina, čini dobro.

Ona je svojom „munjom“ prodrmala ljude da ne vide samo to zlodjelo, već da vide da živimo u društvu koje priželjkuje zlo. Lukavo, mnogim sredstvima, a posebno medijima postavljamo naopačke sistem vrijednosti, nenormalno i neprirodno postaje nam normalno. I tako, kao taj nesrećnik, dobrovoljno primamo đavola u srce. I tu je za čovjeka kraj, ako se ne sjeti Boga. Kada pustimo đavola u srce, ishod ne bude samo napastvovanje. On, đavo, ima raznih „apetita“ i njegovi „apetiti“ su nezajažljivi. Koje sve on „kombinacije“ ima kada je u srcu čovječijem pokazuje i primjer sudija iz Banja Luke. Prvostepenom presudom suda u Banja Luci oslobođen je otac koji je seksualno uznemiravao svoje dvoje maloljetne djece i pored osuđujuće izjave majke te djece i fotografija koje nesumnjivo dokazuju navedeno krivično djelo. Razlog za donošenje oslobađajuće presude jeste u tome što su fotografije, kao dokaz, pribavljene na nezakonit način. Pa zar zakon može biti jači od interesa zdravog i normalnog društva?! Zar se takvi zakoni ne mogu staviti van snage, ili se i nepomjanik umiješao u pisanje Zakonika.

Predmet ovog teksta nije u iznošenju drugih primjera koji ukazuju na razna krivična djela, na kriminal koji je ušao u sve pore društva, ne iznose se primjeri koji podstiču lažne vrijednosti, egoizam i hedonizam u najgorem smislu, nepravdu… Mnoga nedjela, pa i veliki zločini se ne kažnjavaju. Ima nedodirljivih. Sudstvo je nezavisno uglavnom od pravde i istine.

Ta ozbiljna zaraza, primanje đavola u srce, koja je zahvatila naše društvo, gora je od hiljada različitih korona virusa. Jer, kako je govorio blagopočivši Patrijarh Pavle, bolje nam je da nestanemo kao narod ako ćemo biti neljudi.

I zato, Milena, ova tvoja „munja“ daje ti za pravo da podigneš glavu i upreš pogled u Boga ljubavi, za razliku od nekih učitelja glume, lažnih intelektualaca i autoriteta čije su glave uzdignute kao da im je govno za pojasom, ili kao da im je gordost ispila svu pamet i glava kao prazan balon bi u nebo. Šta takvi vide, i ušta im je uprt pogled? Neki od takvih, govoreći koliko su pametni, a mnogi im povjerovaše, na kraju poludješe.

A silovatelju, koji je mislio da može sve i da može dokle god hoće, možda bi bilo najbolje da svaki dan gleda na smrt. To gledanje možda će ga dovesti u stanje istinskog pokajanja.

Za ovako duboku krizu u društvu odgovorna je i Srpska akademija nauka i umjetnosti. I neka mi ne bude na osudu da u ovom tekstu napravim kratki osvrt na saopštenje SANU-a, a povodom otvorenog pisma stotinjak intelektualaca koje je upućeno akademiji i u kojem se traži ostavka predsjednika navedene ustanove, kao i zbog protesta koji je organizovan ispred zgrade SANU. Potpisnik ovih redova je i supotpisnik navednog otvorenog pisma, kao i organizator događaja u Banja Luci kojim se daje podrška protestima u Beogradu. Saopštenje SANU je zaista dugačko, puno značajnih aktivnosti koje je akademija imala u prošlom periodu a i sada. Spominju se više desetina hiljada napisanih stranica… I potpisnik ovog teksta ni na koji način ne želi i ne može da umanji navedeni rad. Ali sada, članovima Akademije govorimo: „A samo je jedno potrebno“. Potrebno je da članovi Akademije odgovore da li podržavaju predsjednika SANU koji kaže da „Kosovo više nije de fakto niti de jure u našim rukama“ i da je u ovom trenutku „jedina politička mudrost na koji način sa elementima dostojanstva napustiti Kosovo“ ili ga ne podržavaju pa će zatražiti njegovu ostavku.  U tom njihovom dugačkom saopštenju, a navedeno (otvoreno pismo i protesti, traženje ostavke predsjednika SANU) je bio povod, nije bilo ni riječi.

Ni govora da zbog svega navedenog treba da padnemo u očajanje, mada je stanje veoma teško. A možda baš baš zbog tog teškog stanja za očekivati je da se probude dobri ljudi, a pogotovo bi važno bilo da se probude oni koji imaju odgovorne funkcije. I na kraju, svaka čast i moje poštovanje svim časnim i poštenim intelektualcima, zaslužnim autoritetima… Ali šta oni čekaju? Što ne ustanu i snažno se ne suprotstave zlu?

P.S. Biće važno analizirati kako i šta će mediji iznositi povodom slučaja Aleksić. Moguće je da će se navedeno krivično djelo  zatrpavati banalnim stvarima i izjavama. Kao na primjer, Mika je bio strog… vrijeđao je debele djevojčice nazivajući ih slonicama, navodno da bi smršale; Izjava da je nekoj djevojci govorio da je rano krenula grudima kroz život…

(Autor je predsjednik SNP – Izbor je naš)

Izvor: In4s