Nije lako danas biti Šormaz Dragan. Duže od dvije decenije živio je lagodno na grbači građana Srbije, a poslednjih godina kapali su mu i NATO grantovi za NVO Evroatlantski savjet. A onda negdje na proljeće ove godine, Šormazovoj životnoj bajki počinje da se nadzire kraj. Prvo je izbačen iz novog parlamentarnog saziva, pa taman kad su krenule vrućine Blic je iz razgovora sa neimenovanim zapadnim diplomatom objavio da objavio da „SAD i EU zavrću slavinu za NVO u Srbiji“. Koga će prvog Zapad u Srbiji skinuti sa platnog spiska nije teško pogoditi.
Piše: Igor Damjanović, dopisnik IN4S iz Donbasa
Zato treba razumjeti histeriju, frustracije i muke Šormaz Dragana. Biće mu zaista teško da se izbačen iz vladajuće stranke i prezren od Amerikanaca vrati u istu onu smederevsku kaljugu iz koje ga je u predvečerje 5. oktobra izvukao Vojislav Koštunica. Izvkukao i ubacio u Narodnu skupštinu Republike Srbije. Nikada se oko jedne, u suštini zdrave nacionalne ideje, nije okupilo toliko polusvijeta i ljudi slabog karaktera kao u DSS-u za vrijeme Vojislava Koštunice. Čast izuzecima naravno. Malo je kome od političkih protuva koje je izbacio petooktobarski mulj pošlo za rukom da toliko se toliko dugo održi na državnom koritu kao Šormaz Draganu. Na sramotu države Srbije i svih onih koji su to pune 22 godine tolerisali.
Moj prvi i za sada jedni kontakt za ovom političkom protuvom desio se juče u jutarnjem programu TV Kurir. Bez ikakve namjere da spori činjenice koje samo iznio u svom izlaganju, Šormaz je odbrusio: „Sve što dolazi iz Moskve je propaganda“. Ovu diskvalifikaciju, generalizaciju nisam mogao prećutim i svoju repliku počeo sam rečenicom: „Gospodin Šormaz demonstrira jedan totalitarni, da ne kažem fašistički manir, tipičan za NATO lobiste u Srbiji.“ Nakon toga Šormaz Dragan počinje u studiju da urla, vrijeđa kako mene lično tako i Crnu Goru. „Vrati se ti iz Moskve u Crnu Goru pa se tamo ćeraj“ – drao se Šormaz, na što sam spontano odgovorio da ću doći u Beograd i sa njim, „pokvarenim iskompleksiranim idiotom“, sresti se oči u oči gdje god treba.
U nastavku programa veza se volšebno prekinula kada sam trebao da odgovorim na Šormazovo pominjanje „liste Vlade Ukrajine u kojoj sam ja označen kao ruski propagandista“, odnosno zloglasnog sajta Mirotovrac. Hajde da vjerujem da su stvarno bili u pitanju tehnički problemi, a ne strah režije Kurira od razularenog Šormaza. Elem, iskreno mi je drago što je Šormaz za svoju argumentaciju upotrijebio baš fašistički sajt Mirotvorac, koji slavi ubistva novinara od strane ukrajinske armije. Prije nekoliko dana moje targetiranje na Mirotvorcu osudili su Svjetsko i Evropsko udruženje novinara, kao i Udruženja novinara Srbije i Crne Gore. Najavio je i da će me tužiti. Šormazovu tužbu očekujem sa nestrljenjem.
Tokom jučerašnjeg dana na društvenim mrežama primio više od 200 poruka podrške za nastup u emsiji, od običnih, meni lično nepoznatih, građana Srbije, svih vjera i nacija. Hvala im zaista na tome. Međutim, sa jednog očigledno lažnog profila, Josip Ivić, neposredno nakon emisije na mom Fejsbuk zidu napisani su prvo uvredljivi, potom i prijeteći komentari.
Nisam mogao da odgovorim, jer sam po prijavi Ljuba Filipovića nekoliko dana blokiran na ovoj društvenoj mreži. Nekoliko sati kasnije, ovaj lažni profil, očigledno snadbjeven informacijama od strane Milove ANB o mojoj porodičnoj tragediji i najvećoj životnoj boli, počeo je da piše i privatne poruke u inboksu.
Eto na što je sve spreman Šormaz Dragan. Da li je on fašista ostavljam gledaocima emisije i čitaocima ovog teksta sami da procijeni. Ako pogledamo esej „Ur fašizam“ Umberta Eka od 14. navedenih kriterijuma definicije savremenog fašizma u jučerašnjem divljanju razularenog Šormaza u studiju Kurira naći ćemo podudarnost u barem tri kriterijuma. Eko smatra da je dovoljno da je „dovoljno da samo jedna tendencija bude isupnjena da se fašizam kaogulira oko nje“.
