Kako dostavljači Glova zarađuju sve manje iako je sve poskupelo?

0
205

Preko aplikacije Glovo možete naručiti mnogo toga, a najčešće je to hrana koja je u poslednjih godinu dana dosta poskupela. Međutim, iako je za korisnike ove aplikacije sve što naručuju skuplje, sami dostavljači zarađuju manje nego ranije. O tome za Mašinu piše jedan od beogradskih dostavljača koji radi preko ove aplikacije.

Od kada sam u februaru 2022. godine počeo da radim ka dostavljač u Glovu, parametri zarade se konstantno menjaju, i to uvek, po pravilu, na štetu dostavljača. Parametri zarade se stalno podešavaju, i prilagođavaju sa jedinim ciljem, da dostavljač ima najmanju moguću zaradu koja bi i dalje ipak mogla da ga motiviše da radi.

Takvi principi korigovanja parametara zarade kao i praktično neograničen broj sati koje dostavljač može da radi u toku dana, doveli su do toga da dostavljači imaju sve manju zaradu po isporučenoj dostavi, da moraju da rade sve više, često i po 70, 80 i više sati nedeljno za zaradu koja je, kada se plate svi troškovi vezani za vozilo koje dostavljač koristi i kada bi se platili svi doprinosi, značajno manja od prosečne zarade.

Kako se smanjuje zarada dostavljačima?

Kada se formira zarada za jednu dostavu saberu se osnovica ili start koji su uvek 60 dinara, kilometri i vreme čekanja i to se množi sa bonusom za sat. Dakle osnovica, kilometri i vreme čekanja imaju fiksne vrednosti dok se bonusi za sat stalno menjaju i te bonuse određuju dva tri dana unapred ljudi iz Glova na osnovu nekih svojih procena. Pošto se svaka dostava množi sa bonusom za sat jasno je da je to ključan parameter naše zarade. Ako uporedimo svaki sat u toku dana od pre godinu dana sa svakim satom danas vidimo da je svaki bonus u satu danas manji nego pre godinu dana.

Da Vas podsetimo:  Veštačka inteligencija, budućnost rada i planete

U Glovu dostavljač zarađuje na dva načina. Prvi je zarada po dostavi, dakle u zavisnosti od broja kilometara koje pređe u toku dostave, vremena čekanja u restoranu, kao i naravno bonusa za taj sat u kom isporučuje dostavu, formira se zarada za određenu dostavu. Drugi način je novac koji zaradi kada isporuči određen broj dostava.

Zarada na broj isporučenih dostava se zove „izazov“. Tako na primer ako u toku nedelje dostavljač na biciklu isporuči 100 dostava zaradi dodatnih 5000 dinara, ako isporuči 150 dostava zaradi još 7500. I onda jedne nedelje stigne obaveštenje da su „izazovi“ za sledeću nedelju promenjeni, a struktura tih novih izazova izgleda otprilike ovako: 80 dostava je dodatnih 3000 dinara, 140 dostava 6000, 180 dostava 8000 dinara.

Ovo je samo jedan primer na koji način menjaju prosečnu zaradu po dostavi i otežavaju dostavljačima da isporuče potreban broj dostava da bi zaradili novac od izazova. Od kada sam počeo da radim „izazovi“ su se menjali barem pet puta uvek na štetu dostavljača.

Poslednja promena koja se tiče parametara zarade se desila 16. juna kada je Glovo uveo novine u načinu obračuna zarade. Do tada pređeni kilometri su se računali samo od mesta preuzimanja do mesta dostave i broj kilometara se množio sa 35 dinara. Od 16. juna računaju se i kilometri do mesta preuzimanja, tako da se računaju ukupni pređeni kilometri od mesta na kom dobijete dostavu, no sada se ti kilometri množe sa 25 dinara. Ujedno sa ovom promenom vredosti svih „izazova“ smanjeni su za 50% procenata, tako da u zbiru imamo da je prosečna zarada po dostavi ponovo smanjena.

Da Vas podsetimo:  Preispitati prioritete: Da li su Srbiji potrebniji stadioni ili ulaganja u zdravstvo i obrazovanje?

Kako se povećava zarada kompanije?

Krajem 2022. godine tzv. Glovo Prime ili mesečna pretplata na besplatne dostave je poskupela sa 500 na 600 dinara. Inače Glovo Prime je, kad je Glovo došao u Srbiju pre par godina, bio 300 dinara.

Od kada sam počeo da radim kao dostavljač, u februaru 2022. godine, pratim cene proizvoda koje dostavljam korisnicima i vidim da su svi proizvodi poskupeli između 15% i 30%. Dok je procenat koji Glovo uzima od prodaje tih proizvoda preko aplikacije ostao isti i on iznosi oko 30%. Velikim restoranima koji imaju puno porudžbina kao što je Mekdonalds uzimaju malo manje npr 26%, dok manjim restoranima često uzimaju preko 30%.

Tako da danas imamo situaciju da recimo pica koja je pre godinu dana koštala 1000 dinara i od čije bi dostave Glovo uzimao 300 dinara, danas košta 1200 dinara od čega bi Glovu ostalo 360 dinara. Istovremeno, ljudima koji tu picu isporučuju za taj posao Glovo plaća mnogo manje nego do pre samo godinu dana.

The server cannot process the image. This can happen if the server is busy or does not have enough resources to complete the task. Uploading a smaller image may help. Suggested maximum size is 2560 pixels.

Kakvi su nam odnosi u kompaniji?

Pomenuću za kraj jednu, pomalo bizarnu, priču koja oslikava način na koji se kompanija Glovo odnosi prema svojim dostavljačima.

Zaposleni u kompanji (menadžeri, pravnici, ekonomisti i ostali) takođe, u toku radnog vremena, preko svojih privatnih aplikacija, naručuju dostave. I to rade svakodnevno. U toku svog posla imao sam priliku da veliki broj puta nosim nekom dostavu u sedište firme. Pravilo je da dostavljačima ne ostavljaju bakšiš, jer „ista smo kompanija, ne bi bilo u redu da dostavljači pričaju ovaj mi je ostavio ovoliko, onaj onoliko, ovaj mi nije ostavio ništa“ i da se kroz te priče narušavaju mađuljudski odnosi. Kažu da smo mi jedna kompanija i da ćemo to da radimo na jedan profesionalan način. Naravno, odluka je korektna i niko sa tim nema problem.

Da Vas podsetimo:  Pogledaj me očima deteta

S druge strane ljudi iz Glova, koji naručuju dostave, ne plaćaju ih svojim novcem, već na svoje privatne naloge prebacuju Glovo kredit i besplatno poručuju dostave. Glovo kredit finansira se naravno od novca koji zaradi kompanija. Tako da oni imaju jednu privilegiju u odnosu na dostavljače koju naveliko koriste. Najveća vrednost dostave koju sam imao bila je za Glovo i iznosila je 25.000 dinara, naravno plaćena Glovo kreditom tj. novcem kompanije. Mnogo je primera gde oni bez ikakvih problema poručuju skupe dostave od novca koji kompanija zaradi.

Tako da imamo situaciju gde oni zdušno brinu da se ne naruše međuljudski odnosi u kompaniji tako što bi neko dostavljaču ostavio bakšiš, a sa druge strane ti isti dostavljači, kojima svakog dana smanjuju zaradu i koji rade na ivici fizičkih i psihičkih mogućnosti, nose skupe dostave ljudima koji te zarade smanjuju, a dostave plaćaju od novca koji zaradi kompanija. I to po njima ne predstavlja nikakav problem i ne narušava međuljudske odnose.\

autor:Jan Vulić

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime