Korona sluđivanje ili Maske su pale, ali se i dalje nose

0
573
Foto: FB Srećka Maksimovića

Kako odmiče pandemija korona virusa sve više padaju i standardi novinarskog izvještavanja o ovom fenomenu. Modernim rječnikom rečeno – pik novinarskih brljotina je dosegao svoj vrhunac i prijeti mnogo više od pika korona virusa. Novi talas novinarskog dezavuisanja nas je zapljusnuo kao cunami. U poređenju sa ovim talasom novi korona talas mu dođe kao uzburkani potočić.

Ako svaka informativna emisija počinje sa brojem novozaraženih, umrlih i onih koji su u kritičnom stanju i na respiratorima a nigde nema vijesti o izliječenim kako onda da to nazovemo informisanjem? Prikladnije bi bilo da kažemo sluđivanje. Potresni kadrovi ljudi na respiratorima. Deset ljekara koji na krevetu smiruju pacijenta sa teškim konvulzijama. Vreće sa mrtvim ljudima. Prepune bolnice. Zabrinuti ljekari. Sumorna lica. Namrgođena čela. Slika jedne apokalipse.

Kada ste posljednji put čuli vijest o broju oporavljenih ljudi? Da li ste ikada čuli ispovijest pa makar i kratku izjavu čovjeka koji se izliječio? Ako je cilj ovakvog (dez)informisanja da sve ovo ozbiljno shvatimo i da se ponašamo „odgovorno“ meta je u potpunosti promašena.
Prvo, sluđivanjem čovjeka nećete dobiti racionalnog i odgovornog pojedinca već paranoika, podozrivca i mogućeg psihijatrijskog slučaja.

Drugo, nosioci javnih funkcija bi morali da znaju da su njihova djela i riječi pod posebnom lupom. Ako oni ne nose maske ili ih nose selektivno, mijenjaju iskaze i mjere – od šopinga do totalnog zaključavanja – kako onda da im prosječan čovjek vjeruje? Ako nas „struka“ izvrti na ringišpilu kontradiktornih informacija o kakvom je onda povjerenju riječ? Treće i najbitnije, svako izlječenje se može prvenstveno bazirati na dobrim praksama i primjerima a ne sluđivačkim udarcima čekićem po glavi. Dobrotom, optimizmom i ličnim primjerom. U Jevanđelju je zapisano: „Vi ste so zemlji; ako so obljutavi, čim će se osoliti? Ona već neće biti ni za što, osim da se prospe napolje i da je ljudi pogaze. Vi ste svjetlost svijetu; ne može se grad sakriti kad na gori stoji. Niti se užiže svijeća i meće pod sud nego na svijećnjak, te svijetli svima koji su u kući.“ (Mat. 5, 13:15) Ima li svjetla u našoj kući? Ko je utulio našu svjetiljku razuma i dobrote?Je li naša svijeća poda sudom ili na visokom svijećnjaku da odagna tamu i ukaže na put? Ako poneko svjetlo još gori i ako se nije baš ugasila svaka svijeća mediji kao da se trude da načine apsolutni mrak. Valjda je lakše liječiti se po danu i uz prisustvo svjetla nego li po noći u tmini. Trenutna terapija nosi naziv – terapija mrakom. Iracionalna. Mračna. Inkvizitorska.

Da Vas podsetimo:  Osvešćavanje
Foto: FB Srećka Maksimovića

PRIMJER KAKO BI MOGLO

Da bi kritika imala osnova i posadila sjeme mogućnosti lične i kolektivne ispravke ona mora ponuditi i rješenje. Jedan primjer kako bi to moglo. Informativna emisija počinje ovako: broj izliječenih od virusa korona je 57 broj onih čije se stanje normalizuje i popravlja je 72. Broj novozaraženih je 238 i nažalost broj preminulih je 9. Ove brojke su i dalje veliko upozorenje za sve nas, jer se iza svakog ovog broja nalazi konkretan čovjek sa svim svojim bližnjima koji sastradavaju sa njim. Stoga emitujemo prilog o jednom od izliječenih ljudi od korona virusa.
…izliječeni čovjek ukratko iznese svoje iskustvo, pozove na oprez, opiše svoje ozdravljenje i ulije novu nadu ostalim da je izlječenje moguće i vjerovatno.
…dalje ljekar u svojoj izjavi prenosi dobre prakse i primjere kako se možemo sačuvati i zaštititi.
…članovi kriznog štaba ne budu klimoglavci i poslušnici političkih komesara već ljudi od integriteta sa jasnim stavom i na taj način vrlo brzo stiču povjerenje izbezumljenog i uplašenog naroda. Na nezgodna pitanja ne odgovaraju mrštenjem, negodavanjem, nerijetko svađom i gnjevom već smireno, staloženo, i najbitnije – umiju da kažu e to ne znam. Jednom je doktor Svetomir Bojanin rekao da se on ne bi nikada volio liječiti kod doktora koji sve zna već upravo suprotno kod onoga koji izražava sumnju i umije da kaže te danas kužne i prokažene riječi – NE ZNAM.

Reći ćete da je ovo apstrakcija i mašta nedoraslog Petra Pana. Utopija bez jasnoće. Gušenje od mašte. Da. Možda? Ali zar svijet i ne ide naprijed baš od dobrote, priznanja svoje nesavršenosti i skokom u (ne)moguće? Evo uzećemo samo jedan ilustrativan primjer; Nikola Tesla da je odustao od svog sna i svoje (i)racionalnosti kakav bi naš svijet bio? Ovo je samo jedan drastičan primer. Čitav svijet se i pokreće prkoseći „logici“ ovog svijeta. „Jer je premudrost ovoga svijeta ludost pred Bogom… Gospod zna pomisli mudrijeh da su ništa. (I Kor. 3, 19:20)

Da Vas podsetimo:  Hoklica

Šta onda čovjek može da učini? Naše je da upalimo svjetlo svoje duše i da (p)ostanemo grad koji na gori stoji. Neće nam pomoći zaštitne maske ako ne otvorimo srce. Distanca? Da, ali od zla, podmetanja i laži. Svjetla imamo dovoljno samo da se osmjelimo da ga upalimo. Maske su pale ali se i dalje nose. Ko će prvi pritisnuti prekidač smisla?

Izvor: Fejsbuk stranica Srećka Maksimovića

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime