Pravo vreme da se opišu stradanja srpskih zarobljenika sa Legeta

1
719
Foto: printscreen (stanjestvari.com)

I ovog septembra, ni svemoćna korona nije zaustavila novinarske lagarije o tragediji srpske vojske 1914.godine na Legetu (polje u blizini Sremske Mitrovice).

Od onog teksta koji je 2014.godine objavio novinar, dokazani autošovinistički srbomrzac koji je tendenciozno optužio srpske oficirčine da su još tada nemilosrdno trošili vojničke živote kao cigarete, što se navodno videlo i u ratu devedesetih godina prošlog veka, uporno se potencira priča kako je u neuspelom desantu preko reke Save poginulo 6.366 boraca Timočke divizije I poziva!

Istina je bitno drugačija, jer o tom događaju postoji detaljan opis u Operacijskom dnevniku Timočke divizije, ali i detaljan izveštaj komandanta puka, koji je nakon svog povratka iz ratnog zarobljeništva podneo 1918.godine!

Iako se neki novinari uporno trude, da omalovaže srpsku vojsku kao tobož nekakvu seljačku, jer je od deset vojnika devet bilo seljaka, čestitih domaćina i dokazanih patriota, bila je ona moderna, ustrojena po najvišim standardima, i sa pravilom službe koje se provodilo i u najtežim ratnim situacijama.

Tako se iz ratnog izveštaja može pročitati, da je komandant divizije lično od komandanta armije (vojvoda Stepa) primio naređenje za demonstraciju prelaska reke Save kod Legeta, kako bi olakšao prelazak Prve srpske armije u Srem kod Zemuna, jer su saveznici zahtevali taj manevar kako bi se rasteretio pritisak na Zapadnom frontu.

Ali, pripreme za tu složenu operaciju nisu u štabu divizije realno sagledane, i zato je sam prelazak počeo tek oko sedam časova ujutru 6.septembra 1914.godine, iako je trebalo da se već do pet časova toga jutra prebaci ceo puk.

Komandant puka, iskusni ratnik iz dva Balkanska rata, operaciju prebacivanja čete koja je potisla austrougarsku zaštitnicu izveo je skoro kao školsku vežbu, odmah prebacujući ostatak bataljona, da bi već do podneva prebacio ceo puk, dok je trajala operacija potiskivanja neprijatelja na frontu. Odmah je prebacio i artiljerijsku bateriju i mitraljesko odeljenje za podrpku, ali je komandant divizije obustavio dalje prevoženje trupa, i naredio da se počne gradnja pontonskog mosta, te je tako zaustavljeno prebacivanje municije, što je u dva navrata komandant puka energično pismeno zahtevao, pošto je cela austrougarska brigada krenula u protunapad.

Da Vas podsetimo:  Pismo sa Kosova ili nasilje prištinskih institucija

Iako su raspolagali saznanjem da je dan ranije 29.divizija KuK vojske krenula vozovima na Istočno bojište, srpski izviđači nisu saznali da je sam polazak odgođen zbog sporog utovara teške artiljerije na platforme i da kompozicije čekaju u polaznim stanicama.

Čim su saznali za srpski desant, čitava divizija je pokrenuta da razbije srpske desantere, te je ceo letnji dan trajala žestoka pešadijska borba dok su srpske trupe imale municije.

Lično je general Šen, komandant austrougarske brigade, došao na pregovore kod srpskog potpukovnika nudeći časnu predaju, što je u takvoj bezizlaznoj situaciji odgovorni oficir i prihvatio, jer pontonski most nije završen i nije mogao povući svoje bataljone preko Save, te je tako zarobljen puk i po srpske pešadije, a nije izginuo!

Komandant Timočke divizije je po kratkom postupku penzionisan i kažnjen zatvorom, zbog propusta u pripremi složene operacije!

Austrougarski general je garantovao časnu vojničku predaju, dajući oficirsku reč, iako je ta Dvojna monarhija potpisala sve međunarodne konvencije o ratnom pravu, i Ženevsku konvenciju o ratnim zarobljenicima, sa srpskim vojnicima se postupalo krajnje nehumano, zlonamerno su izgladnjavani i prisiljavani na težak, iscrpljujući rad, te je jedna grupa tokom zarobljeništva čak i dospela u Siriju, na izgradnju pruge u tadašnjoj Otomanskoj imperiji! Od vojnika koji su tada pali u zarobljeništvo, mali broj se posle rata vratio u Srbiju!

Međutim, o ovom namernom stradanju srpskih vojnika se stidljivo govori, kao da se prikriva njihova sudbina i skriva zločin tadašnje „preteče EU“, kako se danas pokušava prikazati Dvojna monarhija u kojoj je jelte cvetala pravna država, samo Srbi koji su tada živeli u njenim okvirima to nisu znali, a još manje osetili, naročito posle Sarajevskog atentata!

Narodna izreka kaže – caru carevo,Bogu božije – , te je vreme da novinari napokon opišu stradanja srpskih zarobljenika sa Legeta, a nikako da uporno tvrde kako ih je poginulo nekoliko hiljada u tom neuspelom desantu!

Da Vas podsetimo:  Rudno bogatstvo Kosova i Metohije - da li ćemo uspeti da ga sačuvamo?!

Brojni Srbi koji su bili zarobljenici i internirci u logorima te „preteče EU“ u svojim zapisima opisali su stradanja, te novinari treba samo da se malo potrude i isčitaju već opisano, da bi objektivno pisali za čitaoce bez revizije istorijskih događaja!

Vladimir FROLOV
Izvor: Srpski stav

1 KOMENTAR

  1. На пољу Легету 6. септембра 1914. године вођена је тактички ретка битка која је из строја избацила близу 8.000 српских и непријатељских војника.

    Како је дошло до овог, вероватно највећег неуспеха српске војске у првој ратној години? На инсистирање савезника, пре свега Француске и Русије, српска војска је прешла у Срем, како би за себе везала што више аустроугарских трупа и тиме, бар делимично растеретила источни фронт, где се руска војска (посебно у Галицији) налазила у неповољном положају. Тако се српска војска упустила у операцију за коју није имала довољно ни људства, ни муниције, ни техничке опремљености.

    Велики број српских војника, углавном сељака, није знао да плива. Многи су се утопили прелазећи Саву. На ту мало познату драму подсећа нас Момчило Ђорговић :

    https://www.danas.rs/nedelja/rasulo-kod-cevrntije/

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime