autor:Aleksandar Stojanović
Postavlja se pitanje zbog čega sada i ovoliko agresivno velike sile žele da se usvoji rezolucija o Srebrenici. Ne, odgovor nije mržnja prema Srbima ili ljubav prema Bošnjacima. Rezolucija ima geopolitički značaj
Rezolucija o Srebrenici, koja će se naći pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih nacija, sponzorisana je od strane više zemalja, ali svakako da su najvažnije Njemačka i SAD.
O licemjerstvu ove dvije zemlje, sa još nekoliko njih (Kongo, prije svega), rečeno je dovoljno. I svako ponavljanje je vjerovatno suvišno jer ova rezolucija od početka nije ni pravne ni moralne prirode, već isključivo političke.
Svako ozbiljan svjestan je koliko će jedan ovakav politički akt ostaviti posljedice na Balkan – prije svega na pomirenje naroda – ali i obesmisliti pravno poimanje genocida. U prilog tome govori i činjenica da su najozbiljniji jevrejski stručnjaci digli glas protiv rezolucije.
Međutim, postavlja se pitanje zbog čega sada i ovoliko agresivno velike sile žele da se usvoji rezolucija o Srebrenici. Ne, odgovor nije mržnja prema Srbima ili ljubav prema Bošnjacima. Ova rezolucija ima veliku geopolitičku težinu za te sile.
Geopolitički interes
Naime, jasno je da se u svijetu odvija veći, i mnogo ozbiljniji, sukob koji će imati posljedice po pitanju novih preslagivanja svijeta. Mali su tu, po običaju, samo sredstvo za potkusurivanje.
Jedna od osnovnih teza koje Rusija ponavlja, kada govori o intervenciji u Ukrajini, jeste činjenica da je međunarodno pravo prvi put prekršeno nelegalnim bombardovanjem SR Jugoslavije i ulaskom NATO trupa na Kosovo i Metohiju. I to je potpuno tačno. Sa druge strane, SAD i njihovi saveznici (Zapad) tvrde da je do intervencije došlo kako bi se spriječio „novi genocid” i „zaustavio Milošević”, iako ta priča pada u vodu pred onim što je realnost.
U tom trenutku ne postoji nijedna presuda kojom bi se Srebrenica okarakterisala kao genocid, a sve i da postoji – to nije dovoljno da se krene u intervenciju na suverenu zemlju. Ne bez saglasnosti Ujedinjenih nacija – koje su grubo zaobiđene. Ovom rezolucijom Zapad sebi daje alibi. Dobija naknadnu saglasnost za intervenciju i opravdanje za bombardovanje.
Kako? U slučaju pregovora, kada bi Rusija potegla gorepomenuti argument u vezi s intervencijom u Ukrajini, SAD bi mogle reći da je „UN utvrdio da se u Srebrenici desio genocid i da su imali moralno pravo da spriječe novi genocid na Kosovu i Metohiji, dok Rusija nema potvrdu UN po pitanju Donjecka”.
Sva suština leži u tome da se ovakvom rezolucijom operu imperijalističke i jednostrane akcije SAD i njihovih partnera, pod izgovorom brige za male. A Bošnjaci su idealna moneta za potkusurivanje, jer drugog do priče o genocidu i nemaju.
Degradiranje genocida
Rezolucija je neobavezujuća i političkih posljedica po Republiku Srpsku i Srbiju neće biti. Uostalom, Srbi su dužni poštovati tu rezoluciju onoliko koliko drugi poštuju Rezoluciju 1244 Savjeta bezbjednosti (koja je obavezujuća!). Ali, nažalost, posljedice tih geopolitičkih igara mogle bi biti katastrofalne jer se na ovaj način degradira pojam genocida i dolazimo u opasnost da se svaki zločin nazove genocidom.
Zvuči groteskno kada Munira Subašić ili Emir Suljagić stavljaju u istu ravan ono što se desilo u Srebrenici i Holokaust. To izjednačavanje, praćeno sramotnim uvećavanjem broja žrtava (Munira Subašić je rekla u UN da je stradala 10.701 osoba) – guranje je prsta u oko Jevrejima, ali i Srbima i Romima. I upravo zato najistaknutiji stručnjaci za pitanje genocida iz Izraela su reagovali. Isto je učinio i ambasador Izraela u Srbiji.
I kada pitate bilo koga od Bošnjaka šta kažu na to, kažu “da ih ne zanimaju politički stavovi”. Zašto se onda zalažu za političku rezoluciju? Ako im je cilj da se oda počast žrtvama i utvrdi istina, onda bi Muniri Subašić bar skrenuli pažnju da ne uvećava broj žrtava, a Emiru Suljagiću da ne predstavlja oca kao žrtvu Srebrenice.
Bilo kako bilo, nakon rezolucije neće se ništa desiti. Samo će se dodatno otežati mogućnost pomirenja naroda, a Zapad će dobiti izgovor za svoje obračune s Rusijom.
Naslov i oprema teksta: Novi Standard
Izvor: banjaluka.net
Naslova fotografija: Wikimedia/Adam Jones, Ph.D., CC BY-SA 3.0
