- Dok se Josip Broz u bivšim jugosovenskim republikama više i ne pominje, među Srbima i dalje se objavljuju ode o njegovim zaslugama. Broz je toliko opčinio Srbe da se oni ni tridesetak godina nakon njegove smrti ne mogu osloboditi njegovog lika i djela. A trebalo bi, jer je Broz na više mjesta, posebno u privatnim razgovorima, otvoreno govorio da ne voli Srbe, a u skladu sa time govorio je i svojim planovima za njih. Dosta toga već je ostvareno ili se bliži ostvarenju, a u svijetlu današnjih događaja oko Kosmeta posebno su jasne njegove poruke o sudbini Srbije
Dušan Bilandžić, član Politbiroa CK, svjedoči da su Broza 1974. godine upozoravali da će novim ustavnim uređenjem Srbija biti svedena na beogradski pašaluk.
– Pa to i hoću”- odbrusio je Broz, i dodao: „Da bude što manja, Srbija je dobila dvije autonomije: Vojvodinu i Kosovo!..“.
Isti autor bilježi i riječi Broza na sednici Politbiroa Komunističke partije deset dana po zauzimanju Beograda. Tada je Broz izjavio: „Mi se u Srbiji moramo ponašati kao u zemlji koju smo okupirali”.
Sljedeću Brozovu izjavu zabilježio je sin vajara Ivana Meštrovića, Ante. Tokom jedne posete SAD-u početkom šezdesetih godina prošloga vijeka Tito se susreo sa poznatim vajarom Ivanom Meštrovićem i hrvatskom emigracijom.
„Zašto se Vi ne vratite u Jugoslaviju?“ pita Tito Ivana Meštrovića.
„Bojim se Srba!“ odgovara vajar.
„Nemojte se bojati Srba! Ja sam ih uništio tako da za pedeset godina neće znati ko su, a za sto godina neće postojati!, odgovario je Tito ispijajući ko zna koji viski po redu.
izvor:http://in4s.net
http://www.novinar.de/2009/07/26/sporazum-ustasa-i-komunista-iz-1935-godine.html Sporazum ustaša i komunista iz 1935 godineSvesni teškoće u borbi, bez obzira na podvojenost u pоgledu na društveni poredak, vođstvo hrvatskog narodnog ustaškog pokreta i vođstvo jugoslovsnske komunističke stranke u Kraljevini Jugoslaviji,
+++
ovlašćeno i sporazumno sa svima prvacima legalnih i ilegalnih formacija sklapa sledeći
SPORAZUM
1) Vođstvo hrvatskog narodnog oslobodilačkog ustaškog pokreta s jedne strane i vođstvo komunističke stranke s drugs strane svesni su težine svoga položaja koji dolazi od zajedničkog neprijatelja, svake jugoslovenske vlade i srpskog naroda kao nosioca srpske hegemonije (nadmoćnost) i podržavaoca svakog režima koji sputava, smeta i tupi nade:
a) kod hrvatskog naroda da će ikada doći čas oslobođenja ispod srpskog jarma,
b) kod komunističkih masa da traže saveznike u rušenju postojećeg stanja, ma kakve poglede taj saveznik imao na poredak i formu države po postignutom uspehu.
2) Vođstvo jugoslovenske komunističke stranke svijesne svoje uloge, priznaje da do komuniziranja Balkanskog poluostrva ne može doći dok se ne slomi kičma srpstvu i pravoslavlju, jer je poznato da su to dva faktora koja su omela prodiranju Osmanlija na Zapad i komunizma i Austrije na Istok. Sporazumni su da uništavanjem svega što je srpsko i pravoslavno utire se teren za komuniziranje Jugoslavije i Balkanskog poluostrava.
Vođstvo hrvatskog oslobodilačkog ustaškog pokreta predoseća da bi bez promene postojećeg stanja hrvatski narod podlegao jugoslovenskoj lukavosti i srpskoj hegemoniji i nudi saradnju svima porobljenima Jugoslavije i komunističkoj stranci posebno, da ubrzaju tok događaja sredstvima i načinima prema uputima svoga vođstva.
3) Vođstvo hrvatskog ustaškog pokreta obavezuje se da će sve štrajkaške demonstracije, manifestacije i sve razne izgrede koje izvode komunističke formacije potpomagati i u njima učestvovati. Vođstvo komuniegičke partije smatrajući hrvatski ustaški pokret jakim činiocem i pomagačem urušеnju postojećeg stanja, obećanje svaki podržak i potporu u ostvarivanju ustaških ideala.
Vođstvo i jedne i druge strane obavezuje se da će izbegavati, sve svađe i zadevice između jednih i drugih; u napisima, ličnom razgovoru i itd…, a u slučajevima demonstracija, revolucija i ratova, jedne druge bez prigovora pomagati, naročito uništavanjem svega što je srpsko i pravoslavno, kao što je istaknuto u tačci dva ovog sporazuma.
4) U slučaju lokalnih nesporazuma dužnost je lokalnog vođstva ustaškog pokreta i komunistrpke stranke da sve sukobe odnah likvidiraju, a svaka formacija o tome svoje starije jedinice obavjestnti. Neskladnost načelne naravi rešava vođstvo hrvatskog ustaškog pokreta i vođstvo jugoslovenske komunističke partije.
CILJ
Jugoslovenska komunnstička stranka kojoj je Zakon o zaštiti države od 1922. god., onemogućena akcija slobodnog kretanja i rada sa jedne, i vođstvo hrvatskog oslobodilačkog pokreta s druge strane, primaju na sebe zajednički i sporazumo DUŽNOST zajedničke borbe i međusobnog pomaganja u svakom slučaju potrebe do postignutog cilja: raspadanja jugoslovenske države i uništavanje svega što je srpsko i pravoslavno.
Sremska Mitrovica, juni-lipanj 1935. godine
Za komunistnčku stranku
Moša Pijade, s.r.
Za ustaški oslobod. hrv. pokret
Dr. Mile Budak, s.r. advokat
Original se nalazi: Vojno istorijski institut JNA, arhiva neprijateljskih jedinica Br. reg. 3/2; Kutija-116/1638