Nenad Abramović je rođen 1968. godine u Sisku, ali je odrastao u Starom Selu gdje su njegovi roditelji imali imanje. Srednju mašinsku školu je završio u predrgađu Viktorovac, ali se nakon redovnog vojnog roka zaposlio u sisačkoj „Željezari“, koja je imala više hiljada radnika. Njagov đed je 1941. godine odveden u hrvatsko-ustaški koncentracioni logor Jasenovac, odakle se nikada nije vratio.
Paradoks je u tome što je Nenad dobio od sisačkog Matičnog ureda dokument 2018. godine, u kome piše da mu je đed navodno nestao 1946. godine, što je očigledan falsifikat, ne samo jednog opštinskog službenika, već je to dio sistema hrvatske države. Sredinom osamdesetih godina dok je bio u srednjoj školi, osjetio je prvi put probleme na nacionalnoj osnovi. Već 1990. godine u SR Hrvatskoj pobjeđuje na izborima Hrvatska Demokratska Zajednica i Franjo Tuđman. Oni su formirali vlast i počeli sa čistkama u medijima, policiji, tužilaštvu i pravosuđu, javnim i komunalnim službama… Sve to je zadesilo i Sisak koji je bio jedna od najvažnijih geostrateških tačaka avnojevske Hrvatske.
Кako Nenad Abramović javodi u emisiji Razbuđivanje, usledila je Gebelsova propaganda protiv srbskog stanovništva, a cijeli Sisak, sve glavne ulice su imale javno istaknute hrvatske zastave sa šahovnicom. Trebalo je na direktan način pokazati Srbima da su na tuđoj zemlji. U proljeće 1991. mnoštvo Hrvata je bilo naoružano i stvorene su paravojne formacije tkz. Zbor Narodne Garde, dok je rezervni sastav MUP-a uvećan čak 4-5 puta. Nezavisnost SR Hrvatske od SFRJ nije dolazila u pitanje, već je problem bio kako otjerati stotine hiljada Srba. To je i Tuđman potvrdio u svom govoru na Jelačića placu 1992. godine.
U Sisku su zločinački poker činili četiri osobe: gradnonačelnik Đuro Brodarac, komandant Specijalne policije u Sisku Vladimir Milanković, sin hrvatskog načelnika Generalštaba Ivan Bobetko, zapovednik paravojne formacije ‘Vukovi’Jadranko Grabić. Već od juna 1991. po gradu Sisku počinje da kruži bijeli kombi, bez registarskih oznaka. U njemu su se nalazili pripadnici hrvatske paravojne jedinice „Vukovi“, koji su kidnapovali mnoštvo Srba, kako u kućama, tako i na radnom mjestu. Abramović je naveo nekoliko žrtava: Porodice Obradović, Trifkanović, Vila… djevojka Ljubica Solar, Branko Dabić, Dragan Rajšić…itd.
Ukupno je ubijeno preko 600 Srba za nešto više od godinu dana. Iako postoje sumnje da je ta brojka ubijenih Srba civila daleko veća. Takođe, Abramović je objasnio šta se dešavalo u Capragu i okolnim selima 22. avgusta 1991. kada su hrvatske snage napale nekoliko srbskih sela i napravile masakr nad civilima. Cijeli rat na Baniji Nenad Abramović je proveo u Starom Selu. Tu je sa svojim komšijama proveo četiri godine, ali su opstajali i nisu se žalili. Avgusta 1995. godine došla je „Oluja“, etničko čišćenje i najveći oružani progon nakon Drugog svjetskog rata. Skupa sa preko 280.000 krajiških Srba Nenad se našao u koloni.
Tako je stigao u SR Jugoslaviju. Već godinama živi u Beogradu i vodi udruženje „Zavičaj“.
