Želim da me leči čovek

1
128

Piše: Aleksandra Ćurčić

„A kad si se jebala nisi kukala!“

Onda udarac po goloj butini.

Ovo je događaj iz čačanskog porodilišta sredinom osamdesetih. Pričala mi je ujna kao lekciju šta sve nas žene čeka, nije bila čak ni ljuta, mislila je da se tako ponašaju svi lekari pri susretu sa uplašenim ženama u porođajnoj agoniji.

Meni je to zvučalo grozno, ponižavajuće, dehumanizujuće. Mislila sam da lepa reč, saosećanje zdravstvenog radnika pomaže, da neko ko je izabrao da bude lekar mora da ima razumevanja, da voli ljude.

Lekar mora da leči i ubicu, pedofila, ratnog zločinca sa istom marljivošću kojom leči njihove žrtve. Zašto?

Zato što se zakleo da će to raditi.

Snimak doktorke iz Batajnice koja viče na pacijenta koji se bori za dah i pita ga likujući:

– Srđane, jel ti sad žao što se nisi vakcinisao?

Ruši Hipokratovu zakletvu, pokazuje krajnju neosetljivost i zluradost, seirenje nad nečijom mukom koja ne sme da bude svojstvena jednom lekaru, ne sme da bude svojstvena ni jednom čoveku.

Ta ista doktorka je u bundici, nasmejana pored predsednika prilikom otvaranja bolnice u Batajnici izjavila kako jedva čeka pacijente.

I tada sam se pitala:

Kako može da izjavi da jedva čeka pacijente, valjda treba da kaže da se nada da pacijenata neće biti? Kako lekar može da se raduje bolesnicima? Zar lekar nije kao vojnik koji se sprema kao da će sutra izbiti rat, a nada se da će uvek vladati mir? Pravi lekar valjda priželjkuje što manje posla, jer to znači malo bolesnih ljudi?

Da Vas podsetimo:  "REHABILITACIJA FAŠIZMA", ILI NEŽELJENA POSLEDICA ŽELJENOG?

Ako je ovim odvratni potezom htela da nagovori ljude da se vakcinišu nije uspela.

Proizvela je kontra efekat.

I oni koji su bili na ivici da prelome i zavrnu rukav su rekli:

– E, sad neću! Marš Gaduro!

Zanimljivo, i oni koji glasaju za sektu na vlasti ne veruju njenim slugama, a doktorka se pokazala kao verni vojnik vlasti.

Vakcinisana sam, ako se ipak razbolim jedina želja mi je da ne završim u Batajnici.

Želim da me leči čovek.

https://www.ozonpress.net/

 

1 KOMENTAR

  1. Поменутим изјавама и поступцима неких доктора, и докторки, не треба коментара. Реч је о ароганцији и
    некултури, о људскости да и не говоримо. Што се тиче очекивања једног дела пацијената, треба рећи да су и она нереална. У недостатку високе етике и људске топлине, саосећања, емпатије (које не настају ex nihilo) можда је довољно да се пацијент задовољи добром стручношћу и коректним односом. Више од тога, кажем, нереално је очекивати, а можда и непотребно. Зато овај текст, ма колико тачан, звучи некако предшколски. Ауторки могу да поручим оно, у шта сам се, и као лекар, и доцније као пацинет уверио: сувишни разговори са болесником, празна сентименталност, вербално саосећање – најчешће се јавља код оних шарлатана, дакле оних назови колега, који болеснима немају шта да пруже. Разлислите о томе.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime