„Septembra meseca 2020. na Nikolinom privatnom potrtalu www.janic.se objavljen je poslednji Nikolin autorski tekst… i od tada tišina! Zašto na www.koreni.rs ne objavite da Nikola, koji je i osnivač Korena, više nije živ?“
„Dali je moguće da se Nikola, ako je živ, više od dve godine ne oglašava?“
„Zašto ćutite? Nikola je čovek koji nikada nije ćutao i uvek se oglašavao kad je trebalo braniti naš narod. Da li možemo prihvatiti da čovek, Srbin koji se decenijama najviše oglašavao u švedskim (a verovatno i u Evropskim i svetskim medijim) kada je trebalo istinom braniti Srbe, nestane a da ni reč ne napišete o nestanku ove ljudske veličine?”
”Zar vas, koji danas uređujete Korene, nije sramota da ćutite o nestanku čoveka koji je osnovao portal www.koreni.rs ??? Sram da vas bude, đubrad srpska…“
Gore napisano su citati iz samo četiri, od više desetina mejlova sa pitanjima o Nikoli. Zašto smo ćutali? Odgovor o razlogu našeg ćutanja je da Nikola, sve do ovog mejla u kome pošiljalac nas, njegove sardnike i prijatelje, optužuje za ćutanje i naziva ”srpska đubrad”.
Posle dugih razgovora, pregovora sa Nikolam i molbi, odustao je od njegove urođene skromnosti i dozvolio je da pišemo o njemu kao Srbinu koji je među sveukupnom srpskom dijasporom, koliko nam je poznato, najviše učinio za razotkrivanje laži o Srbima i iznosio dokumentovanu istinu o mnogim događajima i dešavanjima.
Ako grešimo u ovoj konstataciji molimo vas da nam dostavite vaša saznanja o nekom drugom „Nikoli“ među našom dijasporom negde u rasejsanju, bilo gde.
Dakle istina je da je Nikola živ, ali zašto je bio nevidljiv toliko dugo? Pre dve godine on je dobio Koronu a posle te preležane zaraze, opet je dobio Koronu i opet je prebačen u bolnicu. Počeo da se oporavlja i izgledalo je da će i ovog puta biti pobednik, ali veliki krvni ugrušak dospeo mu je u pluća i u mozak. Moždani udar je uticao na njegovu porodicu ali i na nas, negove prijatelje, koji smo poštovali Nikoline reči, izgovorene još prilikom prvog naleta Korone, da o njegovom zdravstvenom stanju ne pišemo. Posle moždanog udara i zadnjeg otpuštanja iz bolnice, maja meseca prošle godine, krenula je Nikolina borba da govori, da se kreće, da živi.. . Do pre dva meseca išao je uz pomoć pomagala, a onda je samovoljno prestao da ga koristi jer nije hteo da prihvati i dozvoli da četiri mala gumena točka zamene njegove noge. Padao je više puta i ustajao uz pomoć njegove supruge a u odluci da hoda bez pomagala nisu ga sprečile ni povrede prilikom padanja, slomljenog zuba, modrica, krvnih podliva i… Danas je već treći mesec da nije pao i konačno je shvatio i prihvatio da ima mnogo toga o čemu imamo pravo da govorimo. Njegovoj odluci da prihvati naše molbe da pišemo o njegovim aktivnostima, decenijama bez prekida, doprinele su i reči koje je lično on napisao u autorskom tekstu objavljenom 22. februara 2015. godine. Citat:
“Došlo je vreme neophodnosti podsećanja… Nazvaću ih “Nepoznato i poznato” a potreban pogled unazad nije moja lična potreba (šta treba čoveku od 73 dodine) već neophodnost da se istinom pogleda i dobro i loše o svima nama. Da se prošlost ne krije a da o današnjim dešavanjima govorimo istinu i da činjenicama sprečimo da se i sutra laže o Srbima, a što je najtragičnije, širenje neistina o Srbima među Srbima.”
Još jedno važno zašto, na koje javnost treba da dobije odgovor je šta je razlog da je Nikola ovo napisao još pre 9 godina?
Razlog je bio, a i danas je prisutan, lični interesi pojedinaca ispred interesa srpske države i naroda. Njihova zavist, ljubomora, servilnost i pristanak da za malu finansisku korist, ”pomoć”, poznati među Srbima sabotiraju njegov rad i šire lažne informacije o Nikoli.
U novom, redezajniranom portalu www.koreni.rs koji će se pred vama pojaviti u ponedeljak 6. novembra, čitaćete istinu i videćete dokaze o mnogo čemu što ni u snu ne bi ste poverovali da je moguće da se dešava među srpskim narodom i jednom čoveku… Srbinu!
Hvala divnim prijateljima, devojcici Mirjani Andjelkovic, i odavnooooooo…. u poodmaklim godinama cika Rakocevicu na ukazanoj brizi i lepim recima. Inace kad sam zdrav ova devojcica i ovaj deda me stalno grde i zaborave da postoji kod mene i nesto ljudsko… bar malo!
Dragi Nikkola (verovatno sluöajno sa dva K!) nažalost nisi napisao zašto te grdi jedna devojčica i jedan deda. Hajde da tvojim brojnim poštovaocima -po godinama samo dva, tri meseca stariji od tebe to pojasni- „deda“! Ja te bar „grdim“ jer nisi dovoljno pazio na svoje zdravlje, jer si se i previše angažovao za srpsku stvar svuda gde si bio bez da su mnogi hteli bar da ti kažu samo malo hvala, jer si -doduše opravdano- podosta dugo prestao da pišeš i koristiš tvoje, kako se još uvek govori i piše oštro „novinarsko pero“ i što se bar sa „dedom“ (opet potpuno opravdano sa tvoje strane!) dosta dugo nisi sreo u BG, u kafeu -gde drugo nego u „Moskvi“ na Terazijama. Budi mi živ i zdrav dragi Nikkola pa -ako Bog da -pa čak i neka nas đavo, ako baš bude moralo- najzad „natera“ da se sretnemo u tvom najvoljenijem hotelu u Beogradu, u kafeu „Moskva“ čim se osetiš jačim i sposobnim da doletiš u tvoj i moj Beograd!
Iskreno te pozdravlja, ceni i voli i želi ti sve naj-naj tvoj „Deda-Peđa“ Rakočević!
Drago nam je da je i dalje medju nama.Svu srecu mu zelimo.
To je čovek koji se ne uaboravlja lako.Porodica Jezdimir.
Sve najbolje i zahvalni smo čoveku koji je mnogo svojim trudom učinio za svoj narod i Srbiju.
Srdačan pozdrav i sve najbolje
ДРАГОМ Николи, мом пријатељу и сараднику, желим брзо оздрављење на радост и срећу његову и његове пордице. Поздрављам срдачно породицу Николе Јанића.
Мирјана Анђелковић Лукић
Dragi moj dugogodišnji iskreni prijatelju,
znam da si, hvala Bogu, živ. Ne predaješ se ti tako lako. Nedavno smo se dopisivali ali i čuli telefonom. Naravno, malo si, jer je zdravlje i ozdravljenje preče, zapostavio pisanje. Brojni čitaoci tvojih i naših KORENA željno očekuju uskoro tvoje javljanje. Tema ima bezbroj- vidiš da nam mafijaši rasturaju i ovo malo Srbije što je ostalo. A tvoje -čuveno „novinarsko pero“ je uvek bilo pravedno i oštro- biće, siguran sam u to, i ubuduće.
Sve najbolje od srca ti želi tvoj prijatelj
Peđa Rakočević, Štutgart/Beograd
Hvala Dragisa! Veliko hvala na javljanju a andjelu cu preneti tvoje pozdrave.
Nikola, ljudino, hvala što si živ – nisam od onih koji su ono gore napiali, a brinuo sam. Pozdravi tvog „anđela čuvara“ (znaš na koga mislim, tako si je ti nazvao)