AMERIČKA BAZA BONDSTIL JE BANKA HEROINA, BONDSTIL JE KONTROLOR HEROINA
Na samitu Brdo-Brioni vidjeli smo jadnu BiH. Bila je predstavljena sa dva stava. Prvi je bio bošnjački, a formulisali su ga ratni zločinac Šefik Džaferović i lokalna pijanica i budala Željko Komšić. Ali, oni su članovi Predsjedništva BiH. I jadno izgledaju kad ih pogledate naspram trećeg člana Predsjedništva – Milorada Dodika
Srbija jedina izgrađena i organizovana država (na prostoru bivše Jugoslavije). Srbiji se govori: hajde vi budite lokomotiva i povucite te propale državne projekte za sobom – u nekim mini-Šengenima i asocijacijama, po ugledu na Višegradsku grupu. A to je besmislena ponuda! Srbija je dugo bila talac takvih velikih ambicija malih državica
Noću se iz Albanije, pored Makedonije, ili tunelom ispod Prokletija, prebacuju vojne snage, vojne efektive koje ojačavaju Bondstil
Na Kosovu je 6 odsto stanovništva – 75 000 ljudi, finansirano da se obučava u kampovima oko Prištine, Gnjilana, Podujeva, Peći i Kačanika. Na 7 km od Prištine je naselje Ajvalija, tamo je bio centar specijalnih snaga MUP Republike Srbije u doba SRJ, pred bombardovanje – a tamo su sada grupe koje treniraju američki instruktori i ROSU. Protiv Srbije…
Kada im je Srbija poslije Drugog svjetskog rata dala državu i naciju – Makedonci su joj uzvratili formiranjem sopstvene crkve koja je pod uticajem Vatikana. Ime Makedonije je osporila Grčka i morali su ga promijeniti. Makedonski jezik i nacija su upitni od strane grčke i bugarske nacionalnosti. Tako im je kada nema srpskog kišobrana
Milo Đukanović se na Brdu kod Kranja grlio sa Vljosom Osmani i držao stranu šiptarskim teroristima, pokazujući time da su dio istog mafijaškog bratstva koje se bavi trgovinom narkoticima i ljudima
SAMIT Brdo-Brioni, koji su organizovale Slovenija i Hrvatska, pokazao je da je Srbija jedina organizovana država – ocenio je ekkspert za bezbednost Dževad Galijašević.
On je u intervjuu Srpskom Radio Čikagu povodom tog skupa, pored ostalog, još rekao:
„Kad pogledamo inicijativu predsjednika Srbije Aleksandra Vučića vidimo šta možemo očekivati u ovom okruženju. Na prijedlog da se usvoji zajednički stav o nepovrjedivosti granica na zapadnom Balkanu, Vučić je intervenisao u maniru velikog državnika rekavši da treba da se doda da je to po Povelji UN. Dakle, mi podržavamo integritet i teritorijalnu cjelovitost država na Balkanu u skladu saa Poveljom UN. To su odbili, i cio dio je izbačen iz teksta, a saopštenje koje su usaglasili je nešto besmisleno što ništa ne govori osim da se izražava zajednička volja da se krećemo u pravcu EU.
Vučić je rekao još jednu stvar, a to je da Srbija nikada neće biti primljena u EU i da on tu ne vidi dobru volju. Kada državnik kaže takvu stvar, on ustvari šalje poruku Sloveniji i Hrvatskoj: „Ne treba nam ništa od vas, ne treba da za nas ništa iznosite ili da urgirate – a nećete ni iznostiti zahtjeve, neke koje bismo mi morali ispuniti kada bismo rekli da nam je strateški cilj, da nam je pitanje opstanka da uđemo u EU“.
S druge strane, vidjeli smo jadnu BiH.
Ona je predstavljena sa dva stava. Prvi je bošnjački i formulisali su ga ratni zločinac Šefik Džaferović i lokalna pijanica i budala Željko Komšić. Ali, oni su članovi Predsjedništva BiH. I jadno izgledaju kad ih pogledate naspram trećeg člana Predsjedništva – Milorada Dodika.
Jer, to je mesto bila njihova jedina diplomatska karijera. Nikad nigdje nisu primljeni. Možda bi ih primila Al Kaida, Islamska država i slični.
A predsjednik Dodik komunicira sa predsjednikom Kine ili predsednikom Putinom koji ga skoro svake godine ugosti, primi ili su na skupovima viđeni zajedno.
I predsjednik Vučić, gdje god se kreće, sva su mu rata otvorena.
Kad se pogleda koji ljudi treba da artikulišu politiku entiteta, jasno je što u Federaciji dvije i po godine ne mogu da naprave vladu.
S druge strane, predsjednik Dodik i predsjednik Vučić su na samitu nastupali zajedno i vidjelo se da je to jedina državnička snaga na tom skupu.
Pokazalo se da, kao i devedesetih godina, da na Balkanu nema konsenzusa i da su mržnje ostale iste.
Hrvati i Slovenci vode antisrpsku politiku i slušaju šta će reći Bajden – da bi taj stav iznova ponavljali.
Isto tako, Milo Đukanović se tamo grlio sa Vjosom Osmani i držao stranu šiptarskim teroristima, pokazujući time da su dio istog mafijaškog bratstva koje se bavi trgovinom narkoticima i ljudima.
Učesnik iz Sjeverne Makedonije nema vlast ni u Kičevu, vlast dijeli sa Zapadom pa mijenja i ime države i ime nacije.
Sa takvim ljudima ne možete govoriti o političkoj perspektivi, evropskoj budućnosti i slično.
Oni su pokušali da podvale Srbiji i evropski put Srbije će ometati koliko god mogu, ucjenjivati je, i upravo će oni biti smetnja.
Vjerujte da protiv ulaska Srbije u EU neće biti ni Mađarska, ni Bugarska, ni Češka ni Slovačka, nego Hrvatska i Slovenija. One će fakturisati svoje interese i pokušati da ih realizuju pod ucjenom da će blokirati put Srbije.
Sama Hrvatska i Slovenija ne mogu da se, iako obe članice EU, dogovore o Piranskom zalivu i kredibilitetu suda koji će voditi postupak. Igraju obavještajne igre jedni sa drugima.
U takvom okruženju nije čudo što je Srbija jedina izgrađena država. Srbiji se govori – hajde vi budite lokomotiva i povucite te propale državne projekte za sobom – u nekim mini-Šengenima i asocijacijama, po ugledu na Višegradsku grupu.
To je besmislena ponuda! Srbija je dugo bila talac takvih velikih ambicija malih državica.
Dodik je pružio podršku Vučiću – polovina BiH, ona koja pripada Republici Srpskoj, podržala je Srbiju i rekao bih da Srpska i Srbija zajedno pokazuju veću političku snagu i državničku moć nego svi ti udruženi politički pigmeji u regionu.
A kakva je situacija na Kosovu?
Zapad je tamo uspješno igrao na kartu i vjerskih i sekularnih fanatika, a oni su rado pošli u Siriju.
Ni jedan imam koji je slao borce sa Kosova u Islamsku republiku nije odgovarao! Na tom jezgru, zasnovanom na ratovima protiv Jugoslavije i Srbije, izgrađena je teroristička infrastruktura koja je bila vojno-politička, ali i misionarska. Oni su kroz razne NVO iz Katara, Saudijske Arabije i djelimično iz Turske, učestvovali u širenju radikalnog islama. Iza toga su Muslimansko bratstvo, Al Kaida i Islamska država.
Migrantski talas je povećao mobilizacijsku moć tih snaga na Kosovu!
Ključno pitanje je: zašto Zapadu treba toliki broj radikalnih islamista na Kosovu?
Takođe: zašto se noću iz Albanije, pored Makedonije, ili tunelom ispod Prokletija, prebacuju vojne snage, vojne efektive koje ojačavaju Bondstil?
Bondstil je banka heroina. Kontrolor heroina.
Mi sada vidimo da se dinamika konflikta u svijetu diže na novi nivo i u tom kontekstu treba da posmatramo činjenicu da je na Kosovu 6 odsto stanovništva – 75 000 ljudi, finansirano da se obučava u kampovima oko Prištine, Gnjilana, Podujeva i Peći, Kačaniku. Na 7 km od Prištine je naselje Ajvalija, tamo je bio centar specijalnih snaga MUP Republike Srbije u doba SRJ, pred bombardovanje – a tamo su sada grupe koje treniraju američki instruktori i ROSU.
Kad vidimo kako su naoružani i obučavani, ko je njihova meta ako ne Srbi kao narod i srpski spomenici kulture, poput Dečana, Gračanice, Pećke Patrijaršije. Kad se vidi da su ti spomenici kulture stariji od hiljadu godina, vidi se da nije dovoljno protjerati jedan narod nego uništiti i svjedočanstva o boravku tog naroda na tom prostoru i njegovoj izgradnji tog prostora.
U tom smislu ovi fanatici šalju opasnu poruku. I zapadna politika šalje opasnu poruku. Jer, zašto ih ne samo toleriše, nego vojno-politički osposobljava?
Zašto njihovi instruktori i oružje dolaze ekstremistima? Koji je krajnji cilj?
Ima hiljadu razloga za zabrinutost.
Kosovo nije država, to je nešto što je napravljeno na silu, što je posledica ubijanja preko 3000 ljudi u SRJ 9. i kao takvo nije moglo ni biti bolje nego ovo što danas imamo. Ali, danas ta prijetnja postaje još ozbiljnija.
Terorizam je organizovano djelo, iza kojeg stoji organizacija sa jasnim političkim ciljevima ili geopolitičkim interesima. Cilj svakog čina terorizma nije da izazove strah kod građana nego kod vlada koje donose odluke, da bi vlada donosila nepopularne mjere i da odlučivanje vlade bude u otežanim uslovima gdje ne može da racionalno razmišnja i donosi kvalitetne odluke.
Kao kada su u centru Beča ubijani građani.
Na žalost, u posljednje vrijeme, kao da su radari isključeni iznad terorističkih organizacija. One su nastavile da se šire i da šire radikalnu ideologiju koja mijenja prirodu čovjeka koji postaje terorista. On počinje da vjeruje da ubistvo drugog čovjeka od njega traži bog.
Kad se tako promjeni priroda, teeroristu ne morate ni plaćati.
Terorizam nema brigade i korpuse. Za formaciju su dovoljna samo dva čovjeka i sposobni su da naprave zlo od koga se države ne mogu oporaviti dugo.
Pogledajte Ameriku. Kad bi vam neko rekao da će 19 ljudi skromnog obrazovanja, ali ideološki fanatizovanih u okviru radikalnog islama, osramotiti Ameriku, srušiti Svjetski trgovinski centar, ubiti 3600 ljudi, razoriti Pentagon i da će imati ambiciju da se zabiju u Bijelu kuću ili Kongres?
Države su ucjenjene terorističkom prijetnjom i to je dokaz da tu prave države i nema. Države prave brojne bezbjednosne propuste, slučajem ili zbog unutrašnje diverzije i sličnih razloga.
Povodom Makedonije, treba reći da ona mora pamtiti zlatno vrijeme srpskog kišobrana, kada im je Srbija poslije Drugog svjetskog rata dala državu, narod odnosno naciju. Makedonci su joj uzvratili formiranjem sopstvene crkve koja je pod uticajem Vatikana. Tu crkvu SPC ne priznaje.
Ime Makedonije je osporila Grčka i morali su ga promijeniti. Makedonski jezik i nacija su upitni od strane grčke i bugarske nacionalnosti. Tako im je kada nema srpskog kišobrana.
Makedoniji je Srbija stvorila državnost – i priznala i podržala makedonsku naciju i makedonski jezik. I danas ih podržava. Ni na koji način ne dovodi u pitanje makedonski identitet.
A odgovor je to da su priznali Kosovo i da se Zajev grli sa Vjosom Osmani.
Kad priznate Kosovo, zar očekujete da Srbija vječito brine o vama i vašim interesima?
Dakle, BiH i Makedonija objektivno nisu sposobne da budu države. Njihovi susjedi (osim Srbije) dovode u pitanje njihovu opstojnost.
Makedonija ima jedan zajednički problem sa Srbijom, a to su albanski separatisti. U Makedoniji nisu pokrenuli proces otcjepljenja zato što Kosovo nije završena priča. Srbija ne da da se stavi tačka na to pitanje. Da se to desilo, tek bi se suočili sa problemima do Ulcinja i Bara i u trećini Makedonije koliko drže Albanci.
Makedonci su sami albanskom faktoru nekritički doljelili mnoga ovlaštenja i čak konstatovali netačan broj Albanaca.
Albanci ne učestvuju u popisima u Makedoniji kao što nisu ni u Jugoslaviji, a to je sve upereno protiv opstanka Makedonije.
Daj Bože da opet imaju neku državu kao 1918, koja će ih uzeti u zaštitu jer sami će se teško odbraniti“.
Izvor: Fakti
