Da li bi javno angažovanje Ališe Kerns kao agenta MI6 u sukobu na Kosovu moglo biti varnica koja će najzad zapaliti drugi front posredničkog rata u Ukrajini?
(Grejzon, 27. 7. 2023)
U iznenađujućem obrtu, poslije dvije decenije gledanja kroz prste na postepeno uklanjanje Srba s Kosova, EU i SAD najzad su odlučili da obuzdaju svog vazala, u više navrata osuđujući njihove postupke, čak i uvodeći sankcije Prištini.
Iako trivijalne spram kaznenih mjera prema državama u kojima Zapad nastoji da postigne smjenu nepodobnih režima, sankcije „Kosovu“ bile bi nezamislive početkom 2023. I Brisel i Vašington jasno su stavili do znanja „premijeru” Kurtiju da će kaznene mjere biti ukinute popusti li napetosti spram srpskog stanovništva i ponovo ih uključi u politički sistem.
Kurti se, međutim, tome i dalje suprotstavlja. Jedno od objašnjenja za njegovu nepopustljivost mogla bi biti tiha podrška engleske obavještajne službe. U britanskom parlamentu niko nije bio glasniji u osuđivanju sankcija „Kosovu“ od Ališe Kerns, predsjedavajuće Komiteta za spoljne poslove Donjeg doma i bliskog saveznika raznih „kosovskih“ zvaničnika.
Grejzon je u prilici da otkrije da je Kernsova odavno specijalista za psihološko ratovanje i operativac engleske obavještajne službe. Njen svjesno prikriveni profesionalni životopis sadrži jake naznake da je kao tajni agent MI6 (engleska spoljna obavještajna služba, nap. StSt) bila uključena u razne sukobe koje je potpirivao Zapad.
Da li bi njeno javno angažovanje u sukobu na Kosovu moglo biti varnica koja će najzad zapaliti drugi front posredničkog rata u Ukrajini?
Engleske „mirovne snage“ pripremaju podlogu za rat
Četvrtog jula ove godine Kernsova je održala neuobičajeno ratoboran govor u engleskom parlamentu, čija su suština tvrdnje da terorističke jedinice pod upravom vlasti u Beogradu destabilizuju „Kosovo“.
Njeni navodi izazvali su ogorčenje u Srbiji, a KFOR je svega 24 časa potom demantovao da postoje dokazi da Srbija krijumčari oružje na „Kosovo“.
To vjerovatno neće uticati na krstaški pohod Kernsove u prilog engleske intervencije u Srbiji. Istog dana kad je KFOR demantovao njene navode, Politiko ju je svrstao u „40 najdjelotvornijih poslanika u domenu bezbjednosne politike i uticaja na britansku vladu“.
Kao što ćemo pokazati, Kernsova je kao tajni agent imala zloćudan i znatan uticaj i u drugim sukobima širom svijeta, u operacijama o kojima se dosad nije govorilo u javnosti.
Tajno djelovanje Ališe Kerns u Siriji bilo „vjerovatno nezakonito“
Čitavim tokom višegodišnje krize u Siriji engleska obavještajna služba sprovodila je razrađene tajne operacije informacionog ratovanja koje su koštale milione funti godišnje. Cilj je bio da se destabilizuje Asadova vlast i da se Sirijci, međunarodne organizacije i javnost Zapada uvjere da genocidne naoružane skupine iza kojih stoje CIA i MI6 koje pustoše zemlju predstavljaju „umjerenu“ alternativu Asadovoj vlasti.
To se sprovodilo posredstvom mreže tajnih organizacija. Procurjeli dokumenti u koje je Grejzon imao uvid pokazuju da je njihovim radom između 2014. i 2016. rukovodila i nadzirala ga Kernsova pod pokroviteljstvom britanske vlade i njene jedinice za borbu protiv Islamske države.
Kernsova je za svoj rad u Siriji dobila tri novčana bonusa za „izuzetan“ rad, i predložena za „nagradu za izuzetan doprinos“ engleskog Ministarstva inostranih poslova. Interna revizija djelovanja te jedinice, koja nije bila predviđena za javnost, došla je, pak, do zaključka da su tajni propagandni programi bili „loše isplanirani, vjerovatno protivzakoniti i da su tokom njihovog sprovođenja ginuli ljudi“.
Organizacije pod nadzorom Kernsove obično su činila vojna lica i obavještajci visokog ranga. Uzmimo za primjer InCoStrat, tajnovitu agenciju koju su osnovali nekadašnji pripadnici britanske vojske i Ema Lemezirije, supruga pokojnog osnivača „Bijelih šljemova“ u Siriji i nekadašnjeg vojnog obavještajca Džejmsa Lemezirijea. Ema Lemezirije priznala je da je službenik MI6, potvrdivši i da je njena kompanija sprovodila „tajne operacije“.
Kao predsjedavajuća Jedinice za borbu protiv Islamske države Kernsova se sastajala s „bivšim“ predstavnicima MI6 i „u svemu imala posljednju riječ“. Bilo bi krajnje neuobičajeno da engleske obavještajne službe povjere nadzor nad radom svojih operativaca običnom civilu, što neminovno navodi na zaključak da se ne radi o običnom činovniku engleskog Ministarstva spoljnih poslova, već o službeniku MI6.
Po predsjedavanju jedinicom za borbu protiv Islamske države, Kernsova je postala saradnik Torčlajt grupe (torchlight – baklja, nap. StSt), još jedne agencije engleske obavještajne službe, gdje je od 2017. do 2019. radila kao „slobodni konsultant“ za „nasilni ekstremizam, kontraobavještajne poslove, hibridno ratovanje i programe promjene ponašanja za vlade, vojne i nevladine organizacije“.
Ne iznenađuje da su u toj kompaniji zaposleni nekadašnji špijuni i vojna lica visokog ranga specijalizovani za zadatke poput obuke represivnih vlasti za prljave poslove sa spiska glavnog štaba engleskih obavještajnih službi GHCQ, špijuniranje palestinskih izbjeglica, kao i infiltriranje u bezbjednosne i obavještajne strukture drugih država po nalogu Londona.
Ne zna se kad i kako su se ukrstili putevi Kernsove i šefa Bijelih šljemova Džejmsa Lemezirijea, ali je ona izjavila da je „ponosna“ što je radila s njim, opisujući ga kao „nevjerovatnog“, u predvečerje njegove zagonetne smrti novembra 2019.
Imajući to u vidu, uvodnik u Hafington postu iz aprila 2018. koji je potpisala Kernsova, nekoliko dana po navodnom napadu hemijskim oružjem u Dumi (Sirija), poprima krajnje sumnjiv prizvuk. Poput njenog nedavnog govora o Kosovu, i tekst Kernsove u Hafington postu pozivao je na intervenciju Zapada, iznoseći potom kao neistinite dokazane navode o upotrebi bojnih otrova i označavajući one koji bi posumnjali u njene navode kao pristalice „teorija zavjere“.
Potom procurjeli dokumenti Organizacije za zabranu hemijskog oružja nedvosmisleno potvrđuju da je incident u Dumi bio operacija pod lažnom zastavom izvedena od strane naoružanih protivnika Asadove vlasti. Nezavisne istrage pokazale su da je ključna osoba pri sabotiranju zvanične istrage ovog incidenta bio Lemezirije, koji je naučnicima iz Organizacije za zabranu hemijskog oružja dostavljao lažne uzorke i dovodio obučene svjedoke.
Ovo nije bio sporadični incident. Grejzon je objavio dokumentaciju da je mreža operativaca MI6 inscenirala i medijski pripremila doslovno svaki navodni napad bojnim otrovima u Siriji, nastojeći da izazove kopnenu intervenciju američkih snaga.
„Globalna Britanija“ stvara tajnu armiju za smjenu nepodobnih režima na Balkanu
Najveći dio poslovnih ljudi i političara javno govore o svojim dostignućima, mnogi ih čak i uljepšavajući radi sticanja naklonosti kod budućih poslodavaca, investitora ili glasača. Ali ne i Ališa Kerns.
Oktobra 2011. Kernsova je osnovala firmu Pablik komjunikejšns (Public Communications Ltd) u kojoj je bila jedini direktor, i koja do svoje likvidacije januara 2014. nije podnijela nijednu poresku prijavu ili priložila bilo kakvu dokumentaciju. Prema britanskom zakonu, poslovna dokumentacija ne smije se uklanjati ni pod kakvim uslovima i mora se čuvati 20 godina po zatvaranju firme. Dokumentacija o poslovanju firme Ališe Kerns, međutim, ne postoji, što takođe upućuje na veze s MI6.
Kernsova, ili neko njoj blizak, se potrudila i da zametne svoje tragove na internetu. Internet arhiva njene lične stranice prije 2020. godine upućuje na praznu stranu. I s njenog naloga na LinkdInu izbrisano je sve vezano za njenu karijeru prije no što je poslala poslanik, decembra 2019.
Tekst iz lokalnih medija tokom njene predizborne kampanje te godine otkriva da je bila „uključena u borbu protiv dezinformacija i hibridno ratovanje“ širom svijeta, naročito na Zapadnom Balkanu.
Iako nije poznat čitav raspon djelovanja Kernsove na Balkanu, britansko Ministarstvo spoljnih poslova na Balkanu od 2018. vodi kampanju „Globalna Britanija“ s ciljem uticaja na lokalne vlasti i pravno okruženje u skladu s interesima Londona.
U tu svrhu otvoreni su tajni računi za mrežu organizacija građanskog društva, nevladinih organizacija i opštila uglavnom pod okriljem „borbe protiv lažnih vijesti“, ciljajući u prvom redu na ruske državne medije RT Balkan i Sputnjik. Pravi cilj tih djelatnosti naveden je u procurjelom dokumentu u vezi s „vladavinom zakona“ u toj oblasti kako ga vidi Globalna Britanija:
„Tamo gdje lokalne elite ne djeluju u skladu s našim ciljevima i vrijednostima… možda će biti potrebno pozivati lokalne političare na odgovornost… Možemo izgraditi odnose i saveze s onima koji imaju iste ciljeve i vrijednosti kao mi u pogledu reformi… Ključno je da opštila imaju sposobnost i slobodu da pozivaju političke djelatnike na odgovornost…“
Drugim riječima, London neće trpjeti suprotstavljanje svojim ciljevima na Zapadnom Balkanu s visokih političkih pozicija, i engleska obavještajna služba spremna je da djeluje na lomljenju bilo kakvog otpora.
Britansko Ministarstvo spoljnih poslova smatra Srbiju ključnim protivnikom na Balkanu usljed visokog stepena javne i političke nenaklonjenosti prema Engleskoj. Ozlojeđenost stanovništva neposredno je u vezi s ključnom ulogom Londona u 78-dnevnom „humanitarnom“ bombardovanju od strane NATO iz 1999, kojim je Priština, koju mnogi Srbi smatraju kolijevkom svoje civilizacije, oteta od Beograda.
Otud je engleska obavještajna služba smatrala neophodnim da psihološkim ratovanjem promijeni negativan odnos prema Londonu u Beogradu, čime bi se obezbijedio trajan razvod Kosova od Srbije pod fasadom građenja mostova između različitih zajednica.
Operacija pod šifrovanim imenom „Jačanje mira na ,Kosovuʻ i Srbiji“ (“Strengthening Positive Peace in Kosovo and Serbia”) koštala je u razdoblju od 2020. do 2022. pet miliona funti. Njen cilj bio je da poveća podršku „vladi Kosova“ među Srbima sa Sjevera Kosova ubjeđivanjem da se okanu matice i prihvate širi lokalni identitet.
Sve vrijeme uloga Engleske u toj zavjeri trebalo je da ostane strogo čuvana tajna. S organizacijama i pojedincima sklapani su ugovori koji su ih obavezivali na tajnost, i potom su „obučavani i instruisani“ kako da „objasne finansiranje projekta“ ako ih neko upita. Samo operativci na najvišoj razini imali su neku predstavu da je u sve uključen London.
Britanska vlada „saglasna sa stavom KFOR-a“
Pošto je KFOR odbacio ratobornu retoriku Kernsove iz parlamenta, mnogi Srbi optužili su je da namjerno ugrožava ljudske živote. Na Kosovu je takva zloćudna ratnohuškačka retorika proizvela neviđena krvoprolića ovih dvadeset godina.
Kako to da specijalista za psihološko ratovanje i stručnjak za Zapadni Balkan poput Ališe Kerns nije znala šta će njene antisrpske tirade izazvati u buretu baruta poput Prištine?
Britanski „ambasador“ na „Kosovu“ Nikolas Abot odbacio je 17. jula optužbe Kernsove da je SPC učestvovala u krijumčarenju oružja. Navodeći da je Kernsova samo poslanica, Abot je naveo da je britanska vlada u potpunosti „saglasna sa stavom KFOR-a“. Odbacio je i navode da joj je funkcija predsjedavajuće Komiteta za spoljne poslove omogućila uvid u povjerljive informacije.
„U tom pogledu nemamo informacije koje bi potvrdile navode“, rekao je Abot. „Nemamo dokaza za to… Tu informaciju nije dobila od vlade Ujedinjenog Kraljevstva. Ta informacija nije prošla provjere Ministarstva spoljnih poslova.“
Abot je drugom prilikom primijetio da ga „mnogo toga“ viđenog u Prištini podsjeća na Sjevernu Irsku, gdje su pedeset godina špijunske agencije Londona huškale na rat, poput „strategije stvaranja napetosti“ koju je tokom Hladnog rata sprovodio MI6 operacijom Gladio. Britanska vlada nije znala za mnoge od ovih djelatnosti.
U tom smislu, Abotovi komentari su možda pogodili metu preciznije nego što je namjeravao, jer bi isto moglo važiti i za situaciju na Kosovu danas.
S engleskog posrbilo, skratilo i opremilo: Stanje stvari
