Da li ste ikada čuli ili pročitali da su u nekoj modernoj evropskoj pa i prekookenaskoj demokratskoj državi glasački listići štampani na 12 (i slovima dvanaest) jezika i čak 29 jezičkih varijanti –ma šta mu te „jezičke varijante“ uopšte bile? Sigurno da niste.
U našoj već skoro sasvim uništenoj državi Srbiji je zaista sve moguće. Moguće je dašef države, preko novina koje najverovatnije on kontroliše, prvo nagoveštava moguću „ zamenu“ srpskih teritorija sa Šiptarima- znači širenje njihove uz pomoć SAD, Nemačke i drugih „siledžija“ od Srbije otetog Kosova sve do Vranja. Ali i da on danas pisanje „svoje“ štampe negira. Moguće je da jedan muslimansko-turski ekstremista javno uz „pomoć“ Radio-televizije Srbije –Sulejman Ugljanin- zahteva autonomiju za Sandžak uz, naravno, kasnije moguće odvajanje od Srbije. Jer su, pobogu, Bošnjaci, taj novoizmišljeni narod, u Sandžaku od Srba životno ugrožen u svom opstanku! Moguće je da se jednom Nenadu Čanaku iz Vojvodine slične ideje po pitanju razbijanja Srbije- kao i Ugljaninu, vrzmaju u glavi. Može se ljudima iz vlade, umesto da poštuju i štiite Ustav i srpske zakone da ih gaze i menja u svoju i u korist svoje partije itd. itd. Lista je bez kraja!
Ako se osvrnemo samo na deo prevara, laži, uništavanja narodne imovine, korupciju i lopovluk političkih luperdi u već njihovom pljačkom privatizovanoj državi Srbiji, onda nam tekst u podnaslovu ovog članka opisuje sasvim normalno događanje u zemlji koja, očigledno, više ne pripada srpskom narodu.
Pouzdano znam da npr. u Nemačkoj, za onakav javni nastup sličan Ugljaninovom nedavno na RTS i pretnje da će taj neko aktivno raditi na odvajanju dela nemačke teritorije iz združenih pokrajina koje čine Saveznu republiku Nemačku, izvršna vlast bi to kvalifikovala kao „zločin u nagoveštaju“ koji može da se sankcioniše zatvorom. U našoj danas nažalost već nesprskoj zemlji, iako to Ugljanin čini već godinama, on nikada nije bio pozvan bar na neki toboži „informativni razgovor“. –Čuj –informativni razgovor! Kakav bre razgovori o kakvim informacijama kada vlast sve već zna a možda Ugljaninove izjave, slične nedavno onima na RTS-u , čak i potstiče?
Zašto vlast možda potstiče naše separatiste? Pa nije li jedan od najvećih diktatora planete, Turčin Redžap Taip Erdogan, gotovo preko noći postao naš veliki prijatelj? Zato nas ne čudi pesma koju Sandžaklije u poslednje vreme, bar ovde u Nemačkoj, rado pevaju. Refren glasi „leti patka, leti guska, Sandžak-zemlja biće turska“! Verovatno iz neizmerno velikog „prijateljstva“ AV sa Erdoganom, proizilazi tolerancija srpske vlasti prema separatisti Ugljaninu. Drugi razlog ne postoji.
Ne znamo kojom se pesmom oglašavaju pristalice odvajanja Vojvodine od Srbije, takođe klicatelji novom takođe „velikom prijatelju „ našeg vožda“, Ali znamo da su nekadašnji pripadnici naroda severnih komšija pre sedamdesetak godina Srbe, Jevreje i ondašnje Cigane, žive gurali pod dunavski led. Ovi današnji sunarodnici mađarskog diktatora, nimalo omiljenog u EU traže, valjda kao „prvi korak“ samo delimično proširenje svoje države na severnu srpsku teritoriju. Ali što nije danas, biće možda sutra. Želja da im se ostvari stogodišnji san da celu Vojvodinu pripoje Mađarskoj sigurno postoji. Hoće li i tu, zarad tobožeg „prijateljstva“ popustiti srpski političari -kao što su već to učinili na Kosmetu i pripremaju se za isto (zlo)delo i u Sandžaku? Znaćemo ubrzo!
Da, pogađate na koga mislim –na Mađara Viktora Urbana koji se od svog „prijatelja“ AV odvojio i obezbedio bodljikavom žicom, vojskom i bornim kolima kako bi migranti, očigledno namerno puštani na srpsku zemlju, ostali u Srbiji.Da nikako ne uđu u Mađarsku, kako se ne bi preko te nekada fašistima najodanije vazalske države, dokopali drugih evropskih zemalja!
Pored dva pomenuta „prijatelja“ Srba i Srbije, a, ima ih toliko novih da im imena ne mogu stati na pola stranice kucanog teksta, nama neki pravi neprijatelji zaista ne trebaju. Ipak, pomenimo samo nekoliko „najvažnijih prijatelja“ našeg gospodara –Bler, Šreder, Kolinda, Guzenbauer, Klintonovi…
Vratimo se na naš podnaslov ovog članka. Za ime Boga ima li u Srbiji zaista 12 nacionalnih manjina koje imaju pravo na sopstveni službeni jezik (glasački listići su službeni dokomenti) pa im je potrebno čak i 29 „jezičkih varijanti“? Jesu li to dodatna tumačenja ko je sve na listama, samo da što više Nesrba izađu na glasanje?
Meni to liči na želju vlasti da se smejurija sa jezicima i „jezičkim varijantama“, obavezno upiše u Ginisovu knjigu rekorda. Da se, ako smo po pitanju korupcije, slobode štampe i poštovanja ljudskih prava i pravde u Srbiji, u kojoj se, kako izgleda, poštuju do besvesti samo prava manjina na štetu većinskog srpskog naroda, plasirani među najgorima samo u polovini planetarne liste, bar u Ginisovoj knjizi rekorda po pitanju jezika manjina, budemo u Evropi na PRVOM MESTU!
Zamislite kako bi izgledalo, kada bi npr. Nemačka, Erngleska ili SAD –u kojima žive ljudi poreklom iz preko 180 nacija kojih ima na planeti Zemlji, za svaku šušu, pa makar ih bilo i do 50.000 ljudi, štampali glasačke lističe kao Srbija na njihovim jezicima, samo da se udovolji bukačima. Onima koji su u međuvremenu postali državljani pomenutih država i dobili pravo glasa. Naravno to u tim ozbiljnim državama nije moguće jer su u njima zna samo za JEDAN službeni jezik –a to je jezik većine stanovnika! Doduše, postoji i u Evropi izuzetak –npr. u Švajcarskoj, ali se tamo radi o samo tri a ne o 12 sa 29 „jezičkih varijanti“ kao u Srbiji!
Neko će reći da je za sve ove mnogobrojne „službene“ jezike u današnjoj Srbiji kriv Nesrbin Josip Broz, zvani Tito -ali nije baš tako. Već ulaskom Vojvodine pobedom Srbije u Velikom ratu u Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca, novonastala surogat-država, stvorena zbog nemerive gluposti Nikole Pašića, kralja Aleksandra Krađorćevića i drugih i onda, kao i danas, potkupljivih političara, u kojoj je Srbija izgubila sve a nije dobila skoro ništa, odlučila je da će u Vojvodini 3 jezika biti službeni jezici- srpski, nemački i mađarski. Josaip Broz je posle 1945.g. valjda u cilju dodatnog urušavanja Srbije, dodao samo još dva, tri jezika. Dans ih je, kako vidimo već dvanaest!
Današnje vlasti, očiugledno, potenciraju i novokomponovane jezike kao crnogorski, bošnjački, hrvatski itd. Nažalost i pored najbolje volje nisam uspeo da saznam koji su sve to jezici od ukupno 12 na broju, i koje su to dodatne 29 „jezičke varijante“!
Vidim da je došlo krajnje vreme da se od vrhuške zahteva, slično novokomponovanim „Bošnjacima“, priznavanje šumadijskog, vlaškog, braničevskog, piroćanskog, nišlijskog – a možda i govedarsko-šatrovačkog požarevačkog jezika. Pa da svi dobijemo glasačke lističe na tim, „našim jezicima“! Ko želi da lobira na temu novih „jezika“ neka se javi- da se bar prokuš. Kada mogu svoj jezik da zahtevaju nekakvi Crnogorci u Vojvodini, mogu to da čine valjda i Piroćanci u Srbiji!
Možda bi se uspelo da se dobije pravo da se školski udžbenici izdaju kod nekog našeg izdavača a ne albanskog i da se štampaju u našim a ne u nemačkoj štampariji Klet iz Štutgarta, ili negde u Albaniji ili Hrvatskoj. Naravno na“ našem“- pa neka bude to i „govedarsko-šatrovački jezik“!
Onda sigurno niko ne bi iz gimnazijskog štiva izbacivao srpsku pesnikinju Desanku Maksimović i druge pisce, kao što su to nedavno učinili neki Nesrbi u Begogradu.Zadržali bi ih bar u našem srpskom jeziku ako ih ne bi više bilo u budućnosti, kao što napisah, u nekom od mogućih novih 30 „službenih jezika“ čije novonastajanje očekujemo na teritoriji Srbije!
Kada smo već kod Nesrba u Srbiji- u civilizovanoj EU, svi doseljenici koji su dobili državljanstva tih zemalja, službeno su postali Nemci, Austrijanci, Francuzi, Belgijanci, u SAD Amerikanci itd. Samo privatno sebe kod kuće mogu da nazivaju po zemlji svog porekla. U kontktima sa vlastima, kod pisanja presuda, objavljivanja novih uredbi, propisa i zakona koristi se u većem broju evropskih dfržava jedan službeni jezik- jezik većine stanovništva. Samo su Srbi dozvolili da se po njihovoj zemlji rađaju, baškarfe i šire nekakvi Mađari, Albanci, Hrvati, Crnogorci, novokomponovani Bošnjaci idr.
Zašto je nemoguće da svi mi budemo Srbijanci –po imenu države u kojoj smo rođeni, u kojoj živimo i čiji smo državljani? Kao što su svi u Austriji, pa makar oni bili i crnci sa austrijskim državljanstvom Austrijanci , u Ameriici (SAD) su svi Amerikanci -itd.
Onda bi nestali svi ovi koji sebe u Srbiji nazivaju po zemljama porekla njihovih dalekih predaka –postali bi, zajedno sa nama Srbina, srbijanski državljani i ništa više! Kod kuće, neka budu i Marsovci -ako im se to sviđa! Niko im ne bi osporavao i njihove verske pripadnosti jer bi onda svi oni bili Srbijanci- muslimani, Srbijanci -katolici, Srbijanci Mojsijeve vere …
Ovako, kad-tad, umesto da kao Srbijanci čuvaju i poštuju svoju državu, oni sada i u ubuduće kao Mađari, Albanci, Bošnjaci idr. sa sebi pripisanim pravima, rade i radiće na otcepljenju svog tobožeg „naroda“ od Srbije i pripajanje tobože „svojim“ maticama. Na tome im, očigledno, pomaže svojim postupcima i srpska politika. Po meni –Mađari žive u Mađarskoj, Albanci u Albaniji, Bošnjaci u Bosni itd. oni mogu u zemlji Srba da budu samo Srbijanci mađarskog, albanskog, bosanskog ili nekog drugog porekla –i ništa drugo! Nažalost, nije tako, separatisti ne miruju- najbolji primer je Sulejman Ugljanin i nedavna RTS „podrška“ njegovim zahtevima.
Ali, ako se iseljavanje srpske mladeži begstvom iz Srbije nastavi, problem će se rešiti sam po sebi. Vremenom će preovladati muslimansko-šiptarsko stanovništvo, tim pre što su Vučić i Dačić, po pisanju dela zapadne štampe, prihvatili doseljenje migranata i njihov ostanak u zemlji Srba. Muslimanskih migranata, među njima i dosta ljudi crne boje kože koji u EU nisu dobili pravo azila i o(p)stanka.
Znači, ko se bude kao poslednji iselio iz Srbije, ispraćen u svet arlaukanjem hodža sa minareta dograđenih oko Hrama Svetog Save u Beogradu, koji će možda stići sudbina slična nekadašnjoj sudbini pravoslavne crkve Aja Sofija u Carigradu, danas u Istanbulu, neka bude dobar i u Srbiji ugasi svetlo. Zašto bi muslimani zbog poslednjeg, zaboravnog Srbina, morali nepotrebno da plaćaju struju?
Фантастичан, а у исто време сасвим нормалан текст. На жалост, јако мало нас је који то све одавно знамо, а јако много оних којима се „фућка“ за то. Дај ти хлеба ( пива ) и игара. Да ли уопште вреди просвећивати ту огромну “ дај пиво “ багру ?
Ovaj tekst normalnog čoveka ostavlja bez daha i baca u očaj jer ništa nije moguće preduzeti niti naći način zaustaviti evidentno nadolazeće zlo !!! Žao mi je za sve i što je bilo i što će biti ….. sin me je pitao da iz našeg prezimena izbaci „ić“…… možda nam bude bolje !!!? Ima li veće tragedije od tog pitanja i odluke da se iseli iz ove divne predivne SRBIJE !!?
Hvala za vašu primedbu. U pravu ste, trebalo bi da bude RAŠKA OBLAST – ali namerno sam pisao onako kako tu iskonski srpsku oblast nazivaju srpski i nesrpski političari i istoričari- Sandžak. Da shvate i oni o čemu se radi i dokle je rasturanje Srbije već otišlo.
Srdačan pozdrav autor članka P. Rakočević
Odlican tekst. Savet za Predraga Rakocevica– RASKA a ne Sandzak.