SROZA SE KADAR MOĆNE NEMAČKE – K. ŠMIT – DOTLE DA SE DO BANjALUKE PROBIJA SEOSKIM PUTEVIMA
* Šmit i njegovi najviše su se bojali ponašanja neformalnih skupina, pojedinaca, jednom rečju – naroda. Barikade, blokade putnih pravaca, ili stranačkih prostorija nekog od opozicionara – to nisu nimalo prijatne stvari. Tu ne pomažu ni njemački specijalci iz pratnje, ni EUFOR, a policiji Srpske u OHR-u ne veruju
* Učinio je Kristijan Šmit ipak jednu dobru stvar – banjalučke sagovornike koji su mu savetovali da prema predsedniku Srpske primeni „bonska ovlašćenja“, kako bi oni mimo izbora došli na vlast uz opasku „a posle ćemo lako“, u potpunosti je demaskirao i diskreditovao. Ne mora navoditi imena…
* Šmitu najteže udarce zadaje ministar bezbednosti u Savjetu ministara BiH, Nenad Nešić, koji poziva Službu za strance da daju odgovor na Šmitov status, od službi bezbednosti traži da ga izvijeste ko su stranci koji Šmita obezbeđuju, po kom osnovu nose oružje…
* Hajci protiv predsednika Srpske ponovo se pridružio ministar odbrane u Savetu ministara BiH, Zukan Helez, javno izrečenom tvrdnjom da raspolaže obaveštajnim podacima da Dodik planira beg iz BiH. Ministar odbrane može raspolagati podacima koje dobija od obaveštajne komponente Oružanih snaga BiH, strane ili domaće civilne obaveštajne službe, ali samo onim koji se odnose isključivo na delatnost oružanih snaga i vojne aktivnosti
______________________________________________________
Piše: Predrag ĆERANIĆ
KRISTIJAN Šmit se odlučio za inkognito dolazak u Banja Luku.
Njegova posjeta Banjalučkoj biskupiji nije najavljena na sajtu ove biskupije, a sam Šmit je tek po dolasku u Sarajevo, negdje u šest popodne, na zvaničnom X (Tviter) nalogu OHR-a objelodanio svoj prijepodnevni boravak u Banjoj Luci.
Kako RTRS objavljuje, tom prilikom je mijenjao vozila.
Ministarstvo unutrašnjih poslova Srpske nije obaviješteno o Šmitovom dolasku jer njegova kancelarija o tome nije upoznala čak ni Direkciju za koordinaciju policijskih tijela, što je bila dužna kako bi maršuta njegovog kretanja bila obezbijeđena.
Nediplomatsko i neozbiljno ponašanje, neprilično predstavniku Njemačke, zemlji okosnici Evropske unije. Sve podjseća na dječiju igru skrivalice. S obzirom na Šmitov loš „rejting“ u Republici Srpskoj (ništa bolje ne stoji ni u Federaciji) – da je primjećen od građana moglo je doći do okupljanja neformalnih grupa i izražavanja protesta.
Uostalom, iz OHR-a su nedavno otkazivanje posjete opozicionim liderima Srpske pravdali time što su raspolagali podacima da se spremaju protesti, barikade i blokade. E sad, ni Šmitu nije lako.
Ranije mu je poručeno da bi ga srpska policija mogla uhapsiti i deportovati zbog ilegalnog boravka u BiH, što je naknadno opovrgnuto, ali „ajd mu ga znaj“ kako bi se proveo na turističkom proputovanju kroz Republiku Srpsku.
Najveća bojazan bila je, nesumnjivo, od ponašanja neformalnih skupina, pojedinaca, jednom riječju – naroda. Barikade, blokade putnih pravaca, ili stranačkih prostorija nekog od opozicionara – nije nimalo prijatna stvar. Tu ne pomažu ni njemački specijalci iz pratnje, ni EUFOR, a policiji Srpske u OHR-u ne vjeruju.
Da se u narod ne može pucati to su stranci davno shvatili, stoga EUFOR, a i britanske trupe koje su u više navrata praktikovale vježbu pod nazivom „Brzi odgovor“ (2019, 2020, 2021 …) tokom vježbe demonstriraju razbijanje demonstracija, iako vojsci i ne priliči da se time bavi.
I kako podržavati beogradske proteste protiv svoje vlasti, a eventualne banjalučke protiv tuđe vlasti silom razbijati? To je ono polje na kojem se ni Šmit ni njegovi inostrani, a ni domaći zaštitnici ne snalaze. Zato u Banja Luku ili ne dođe kada se najavi ili se nenajavljen „provuče“ seoskim putevima mijenjajući vozila.
I čemu sve to?
Incko je dobro znao zašto je tzv „Inckov zakon“ nametnuo i sutradan se izgubio iz BiH – reakcije iz Srpske dovele su do nesprovodljivosti nametnutog zakona.
Šmitove izmjene krivičnog zakonodavstva BiH, po kojima su krivično odgovorni oni što ne poštuju njegove odluke (izmjene postojećih i donošenje novih zakona, i šta sve još), bukvalno su dovele do pucanja ove zemlje po šavovima.
Međuentitetske granice (u Dejtonu postoje) decenijama niko spominjao nije, ali su ovih dana postale tema u smislu njihovog uvažavanja, poštovanja, demarkacije.
Šmit je učinio jednu dobru stvar – banjalučke sagovornike koji su mu savjetovali da prema predsjedniku Srpske primjeni „bonska ovlašćenja“, kako bi oni mimo izbora došli na vlast uz opasku „a poslije ćemo lako“, u potpunosti je demaskirao i diskreditovao.
Ne mora navoditi imena, nije ih teško odgonetnuti.
U suštini, Šmitu najteže udarce zadaje ministar bezbjednosti u Savjetu ministara BiH, Nenad Nešić, kad poziva Službu za strance da daju odgovor na Šmitov status, kada od službi bezbjednosti traži da ga izvijeste ko su stranci koji Šmita obezbjeđuju, po kom osnovu nose oružje i slično.
Ministar Nešić protiv Nijemaca primjenjuje njemačke metode – preciznost, tačnost, poštovanje pravila. A Nešić je legitiman i ministar je na saveznom, odnosno na državnom nivou, kako to neki vole da kažu.
Što se tiče tužilačkih istraga protiv predsjednika Dodika one završavaju na isti način – odustajanjem Tužilaštva BiH, odnosno kao i ovog puta, donošenjem naredbe o nesprovođenju istrage u predmetu „Ikona“.
Kako prenosi Radio Slobodna Evropa, Tužilaštvo BiH upoznalo je javnost da je „Tužilaštvo od Generalnog tužilaštva Ukrajine, dobilo odgovor po zamolnici za Međunarodnu pravnu pomoć u kojem se navodi da se navedena ikona ne nalazi u Državnom registru nacionalne kulturne baštine, te da nisu pronađeni dokazi koji bi ukazivali da je navedeno umetničko delo nezakonito premešteno, ukradeno sa teritorije Ukrajine i da ima izuzetnu umetničku vrednost niti da pripada nacionalnom kulturnom nasleđu Ukrajine“.
„I šta ćemo sad“ – s pravom pita Sanja Vulić.
Ukrajina, odnosno njeno državno tužilaštvo, nema niti jedan razlog da bude blagonaklono prema Dodiku. Trebalo bi se prisjetiti medijske halabuke, odnosno klevete i narušavanja ugleda predsjednika Dodika od prokazanih novinskih kuća. To su ove iste koje na sav glas govore o „kriminalizaciji klevete“ kao o nečemu „budi Bog s nama“ zakonu koji samo u Republici Srpskoj postoji.
Hajci protiv predsjednika Srpske ponovo se pridružio ministar odbrane u Savjetu ministara BiH, Zukan Helez, javno izrečenom tvrdnjom da raspolaže obavještajnim podacima da Dodik planira bijeg iz BiH.
Ministar odbrane može raspolagati podacima koje dobija od obavještajne komponente Oružanih snaga BiH, strane ili domaće civilne obavještajne službe, ali samo onima koji se odnose isključivo na djelatnost oružanih snaga i vojne aktivnosti.
Skandalozno je što Helez u javnosti iznosi podatke za koje naglašava da su obavještajni i ističe da se odnose na predsjednika Srpske, jednog od najvažnijih aktera javnih politika u BiH.
Zašto bi predsjednik Republike bježao?
Očito da se radi o još jednom nevještom pokušaju manipulacije sa ciljem uticaja na javno mnijenje i stvaranja negativnih efekata. Pitanje je samo u čijem je to interesu, da li nekog stranog centra moći ili domaćih političkih aktera.
U svakoj uređenoj zemlji Helez bi bio pozvan na odgovornost, od njega bi bila zatražena ostavka ili bi bio smijenjen. Budući da je BiH čudna, neobična, a mnogi kažu i nemoguća država, teško da će se tako nešto desiti.
I tako, u Bosni i Hercegovini nikada ne može biti dosadno, a mnogi se trude da opravdaju Andrićeve ocjene i opaske o čudnoj zemlji Bosni.
