Zašto sve više zemalja otvara domove za decu i stare

0
96

Živimo u društvu u kom postoje brojne insitucije za negu i brigu – kako dece i mladih, tako i starih osoba – ali nažalost ove institucije nemaju nikakvu međusobnu interakciju. Da, nažalost, jer bi jedni drugima bili sjajna inspiracija i podrška.

Na ovu temu poslednjih godina rađena su i istraživanja. U jednoj od studija, korisnici domova za stare i štićenici domova za decu bez roditeljskog staranja proveli su tri dana zajedno, učestvujući u raznoraznim aktivnostima. Sve to pratio je tim psihologa.

Rezultati su pokazali da su ta tri dana bila dovoljna da se ovaj međugeneracijski projekat označi kao uspešan, sa čim su se usaglasili i “učesnici”, ali i medicinsko osoblje. Stari su dobili pomoć, a deca uživala u pažnji, i dobila mogućnost da razviju socijalne i emocionalne veštine. Ovo je samo jedan od primera istraživanja.

Koncept je usredsređen na, naizgled jednostavnu ideju da stari i mladi mogu da unesu novu energiju, znanje i entuzijazam u živote jedni drugih. Poslednje dve decenije ovaj koncept se sve više uzima u obzir širom sveta – posebno u SAD, gde postoje brojne ustanove za negu dece i starih.

S druge strane, nije sve baš tako jednostavno jer koncept zajednične nege nije samo “spajanje dece i starih”. On uključuje planiranje aktivnosti između starih lica i studenata, školske dece i na kraju onih najmlađih, u različitim okruženjima.

Te aktivnosti mogu da budu razonoda poput igranja igara ili zajedničkog čitanja knjige. Mogućnosti su neogradničene: u Nju Džersiju, na primer, postoji orkestar koji okuplja muzičare od šest do 90 godina, dok u Masačusetsu mladi i stari zajedno rade na lokalnim ekološkim projektima.

Možda ovo nekima ne deluje kao “velika stvar”, ali u više slučajeva pokazalo se da ove međugeneracijske interakcije mogu imati koristi za sve.

Da Vas podsetimo:  INSPIRIŠE ME LJUBAV PREMA BOGU I LJUDIMA: Dragana napisala čuvene duhovne pesme koje se pevaju širom sveta i dobila orden od Amfilohija!

U Australiji i Velikoj Britaniji studije su pokazale da aktivnosti koje uključuju decu i starije odrasle osobe mogu povećati samopouzdanje i stvoriti prijateljstva.

Nažalost, iako se u više zemalja sveta pokazalo da međugeneracijski projekti donosi brojne benefite, ukoliko ne postoji osoba koja će se konstantno baviti njima – mnogi projekti se završavaju već nakon dve godine.

Ulagati u osoblje i osigurati da je vreme koje deca i stari provode zajedno dobro isplanirano i prikladno za sve uzraste – ključno je za opstanak. Jer nije dovoljno samo ostaviti decu i stare u jednoj prostoriji. Ideja je da se izgradi međusobni odnos i da jedni drugima pomognu sa više aspekata.

Pedesetih godina prošlog veka smatralo se da odrasli imaju potrebu da daju svoj doprinos mlađim generacijama i da im to daje osećaj dostignuća ili uspeha, a ne osećaj stagnacije, koji se javlja kako starimo. Ovakav vid aktivnosti pokazuje starijima da su cenjeni kao pojedinci.

Jedna gospođa koja je učestvovala u navedenom projektu rekla je da, kada si u društvu dece, ne razmišljaš o svojim godinama. Mališani su doneli novi osećaj živahnosti i zabave, a fokus više nije bio na tome kako vreme prolazi, već na životu i datom trenutku.

izdvajamo:https://www.originalmagazin.com/

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime