Despića kuća – Svedočanstvo o Srbima u Sarajevu

0
214

Iako je Sarajevo u prethodnom ratu ostalo bez 160 000 Srba, u njemu su, uprkos svemu, sačuvani brojni objekti koji svjedoče o našoj istoriji u tom gradu.

Foto: frontal.rs

Jedan od njih je zaboravljena Despića kuća.

Despići su bili izuzetno bogata i na daleko čuvena trgovačka i zanatlijska porodica. U vrijeme turske uprave, dok je Sarajevo bilo središte trgovačkih puteva između istoka i zapada, porodica Despić doživjela je ekonomski vrhunac. Bavili su se krznarstvom i bili su toliko bogati da su u Sarajevu kružile priče da Despići jedu “zlatnim kašikama”. U tom periodu jedan od Despića kupio je zemljište na nekadašnjem Latinluku, i podigao kuću koja još uvijek prkosi vremenu.

Foto: frontal.rs

Despića kuća svjedoči o kulturi stanovanja srpske građanske porodice u Sarajevu. Njeni najstariji dijelovi datiraju iz XVII vijeka. U muzeološkom pogledu kuća je postavljena veoma interesantno jer prikazuje život sarajevskih Srba u veoma dugom periodu, odnosno obuhvata cijeli XIX i veliki dio XX vijeka.

U prizemnom dijelu kuće vidljiv je osmanlijski uticaj dok se na ostalim spratovima može vidjeti uticaj Austrougarske odnosno zapadne kulture.

Despića kuća kao prvo pozorište u BiH

Podatak da su u Despića kući igrane prve pozorišne predstave na području Bosne i Hercegovine čine ovu kuću još zanimljivijom. Despići su u jednoj prostoriji koja se i danas naziva “Pozorišna sala” organizovali predstave za svoje prijatelje, rodbinu, poslovne partnere kao i diplomate koji su u ono vrijeme radili u Sarajevu.

Naime, Makso i Mićo Despić organizovali su pozorište ugledajući se na engleskog konzula, izvjesnog Holmsa. Zanimljivo je da su u prvom BiH pozorištu uglavnom igrani komadi Jovana Sterije Popovića.

Testament Maksa Despića

Makso Despić je bio izuzetno cijenjen i poštovan Srbin, zbog čega ga mnogi stavljaju na čelo porodice Despić. Njegov testament je bio krajnje neobičan ne samo za ono nego i za današnje vrijeme.

Da Vas podsetimo:  SUPER VEST ZA DIJASPORU! Dva studenta smislila kako da pomognu ljudima u inostranstvu i od toga napravili sjajan biznis!

Naime, Hadži Makso je testamentom naredio da se po njegovoj smrti narod ne skuplja u kući, zabranio je nošenje crnine i pripremanje bilo kakvih sofri. Takođe, naredio je da se dio njegovih para podijeli pravoslavnoj, rimokatoličkoj, muslimanskoj i jevrejskoj sirotinji u Sarajevu.

Foto: frontal.rs

Kada je umro, na sahrani je bilo “cijelo” Sarajevo. Povorka je krenula ispred Stare crkve na Baščaršiji a vjeruje se da je Hadži Makso sahranjen na Starom pravoslavnom groblju na Koševu.

Despića kuća danas

Kada je posljednji potomak Despića 1967. godine napustio Sarajevo, kuću sa autentičnim namještajem je poklonio gradu Sarajevu. Jedini njegov zahtjev je bio da kuća postane muzej i da prikazuje kulturu i život srpskog pravoslavnog građanstva. Kuća je bila zatvorena od 1971. godine i nije služila predviđenoj namjeni. Kao muzej je otvorena prije par godina.

Nalazi se na uglu Despića ulice i Obale Kulina bana u strogom centru Sarajeva. Predstavlja depadans Muzeja grada Sarajeva i proglašena je nacionalnim spomenikom BiH.

Interesantna je i činjenica da je posljednji potomak Despića gradu poklonio još jednu kuću koja se nalazi u Ulici Sime Milutinovića Sarajlije a u kojoj je danas smješten Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH.

Foto: frontal.rs

Paralele

Iako bismo se trebali ponositi Despića kućom, htjeli mi to priznati ili ne, činjenica je da većina stanovnika zemlje u kojoj “najljepša se zora budi”, nikada nije ni čula za ovaj nacionalni biser. Poređenja radi, svi smo svjedoci koliko se Vlada susjedne Srbije bori u svim relevantnim međunarodnim institucijama da srpsko kulturno-istorijsko blago na Kosovu preko noći ne postane albansko.

Ne treba vjerovati da je Despića kuća zajedno sa ostalim srpskim spomenicima kulture institucionalizovano pala u zaborav. Međutim, trebalo bi pitati odgovorne u ovoj zemlji ko i kako gazduje našom kulturnom zaostavštinom u Sarajevu?

Da Vas podsetimo:  Sramota je takva vremena i takve junake ne pamtiti

Ukoliko bi se nekada dogodilo da Albanci vode turiste po srpskoj baštini na Kosovu to bi sigurno bila srpska tragedija ne samo u Srbiji nego i u Republici Srpskoj.

Da li znamo ko danas vodi turiste kroz Despića kuću?

Autor: Vukašin Beatović

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime