Glorifikacija nastranosti

3
1102
Milan Ružić / Foto: printscreen (iskra.co)

U eri glorifikacije svih nastranosti u celom svetu, a sa obilnim refleksijama i na zemlju u kojoj mi živimo, sve ono što je normalno postaje nepoželjno. Mediji i stalni pritisak „stranaca“ su toliko legli na naše stopalo ne dozvoljavajući nam da se krećemo da nam se zglob iščašio. Mi se tako kljakavi ne možemo vući po svetu, jer u doba kada se želi savršenost, glupo je biti nesavršen.

Ovo je razlog zašto se sve što dolazi u ovu zemlju iz sveta, a na polju kulture i umetnosti, koje mene prevashodno interesuju, jeste škart plaćan dolarima dok je skandal koji je taj škart proizvodio bio isplativ. Kada se škart istroši i pocepa od stalne upotrebe u svetskim medijima, onda zemlje poput naše, usudiću se reći kolonije, postaju konzumenti tog otpada koji je veliku štetu organizmu umetnosti pravio dok je bio u roku, a kamoli sad kad mu je rok istekao.

U duhu sveopšteg uvoza onoga što je nekada bilo popularno, a što je prema mom skromnom mišljenju, sa kojim se niko ne mora složiti, samo izgovor za umetnost, u Srbiju je zalutala i nje se setila Marina Abramović. Navodno velika srpska umetnica poznata, između ostalog, po samopovređivanju koje je u meri u kojoj ga ona vrši nekada bilo dovoljno da se stekne doživotna soba na nekoj klinici za lečenje mentalno obolelih.

Mnogi će pomešati ovaj tekst sa lošom namerom ili sa onim da ja imam nešto protiv „naše umetnice“, ali ja sa njom nemam apsolutno nikakav problem. Moj problem je vezan za ono što je nametnulo novo doba iz kog se ne može nazad, ali ovako ni napred. Problem leži u tome što su sve ove zvezde, kad su u Srbiji, najčešće su već padalice, samo lice koje će ljudima prodati ono što ih je neko uverio da im je potrebno. Na njenoj retrospektivnoj izložbi naći će se sigurno stotine ljudi, a ostali događaji u Srbiji, kojih suprotno uverenjima većine ima, ostaju neposećeni, jer nije u pitanju nešto što iskače iz granica normalnog.

Da Vas podsetimo:  Deca funkcionera po nepisanom pravilu – NA DRŽAVNE JASLE!

Ta kultura poznatih, od kojih za mnoge nismo ni sigurni zbog čega su poznati, samo je fasada iza koje se odigravaju poznate prevare celokupnih sistema i pronalaženje rupa u pameti koje su prerasle u tunele autoputeva ljudskog bezobrazluka i izgovora.

Kada u Srbiju i Republiku Srpsku dođe Zahar Prilepin, autor možda najboljeg romana dosadašnjeg toka 21. veka „Obitelj“, onda ovo prođe neopaženo ili se samo pojedini sete da ga intervjuišu, kupe i pročitaju knjigu, sa njim popričaju. Tačnije, nije u pitanju samo Zahar ili samo Marina, već ta matrica po kojoj prava umetnost danas može samo da izdiše potisnuta performansima koji su najčešće jedna velika glupost, a kojoj prividnu umetničku crtu, tačnije opravdanje, daje isključivo pojašnjavanje istih od strane visokoplaćenih „analitičara“, „kritičara“, „ti-ne-razumeš tipova“ moderne umetničke scene.

Ko god ospori ovo što se servira kao umetnost, on se odmah proglašava neobrazovanim, glupim, neupućenim. Kako neko delo može biti umetnost ako ono kod ljudi izaziva emociju samo kad neki od gorenavedenih takvo delo objasne? Zbog čega kažu da performans nisi shvatio ako ga ne shvataš na način koji ti je nametnut? Zar umetnost nije dublja, višestrana i slobodnija?

Ne mora se baš sva svetska prljavština isplativa nekolicini usisati našim glavama. Uzmite samo primer Endija Vorhola. On nije ostao upamćen kao umetnik, već kao ideal i brend. Endi Vorhol je isto što i Las Vegas – olupina američkog sna, na silu buđenog defibrilatorom, koji u svojim delima sumira sve ono što Amerika diktira. Kada je taj košmar probuđen pod maskom sna, prava umetnost uzmakla je pod naletom pop-arta – pravca koji po svojoj definiciji ne predstavlja kreaciju, već samo „umetnički“ komentar o stvarima koje nameće masovna kultura. Dakle, ono što je služilo, kažu, kao oružje protiv masovne kulture, postalo je upravo masovna kultura. Zbog toga danas nećete sresti nekoga ko će išta ružno reći o Vorholovom delu koje je jedan nemerljiv doprinos dekulturalizaciji i razumetnjenosti savremene kulture. Ako njega napadnete, onda imate nešto protiv „osoba drugačije seksualne orijentacije“ što je izjednačeno sa najvećim zločinima ako posmatramo reakciju medija na takve stvari.

Da Vas podsetimo:  Uvedite nove poreze i akcize na rijaliti, novobogataše, banke i divlju gradnju

Za mene nije umetnost da gledam kako Marina Abramović pada u nesvest. Za mene je umetnost ono što, ulazeći u sve hodnike mojih čula, dovodi do količine emocija zbog koje se pada u nesvest. Vorholova banana je za mene izgovor, a ne delo. Svi se trude da objasne priču iza banane, koju znam, ali ako neko želi da priča priče, neka bude glumac, muzičar ili pisac.

Pravoj umetnosti ne treba objašnjenje. Ona se oseti. Neko više, neko manje, ali se oseti.

Ne ceneći ovo što se naziva umetnošću dvoje navedenih zaštitnih lica onoga za šta nas ubeđuju da je umetnost, a ne reklama, sigurno ću biti proglašen neznalicom i svim što uz ovo ide.

Još jedna stvar koja iritira, a klasičan je narativ kolonizovane zemlje, jeste i ona priča da Marina Abramović sigurno jeste jedna od onih zbog kojih nas oni koji su nas bombardovali tapšu po ramenu i kažu: „I vi ste svet.“ Mi smo bili svet pre vas i Abramovićevu nemojte stavljati u isti koš sa Andrićem, Pupinom i Milankovićem čija ste imena ponižavali batinajući ih u reklamnim spotovima. Oni su bili svetli primeri pre ovih svetlećih reklama koje ste vi prvi nazvali umetnicima pa ih uvalili ostatku sveta. Gledao sam i onaj performans Marine Abramović sa magarcem, nazvan „Ispovest“. Mene bi utešilo kada biste mi rekli da je onaj magarac Srbin.

Strpali ste gej paradu, Marinu Abramović i još koješta u nekoliko dana kako biste ovu zemlju do kraja „privoleli umetnosti i slobodama“, a ne govorite da je u pitanju potpuno razvaljivanje umetnosti i porodičnih vrednosti, stvari proisteklih iz religije.

Srbijo, ako te Marina Abramović „Čistačem“ čisti, šta te onda prlja?

Da Vas podsetimo:  Puno sreće u Novoj godini, trebaće nam!
Milan Ružić
Izvor: iskra.co

3 KOMENTARA

  1. Јев. по Матеју 18.7: “ Тешко свијету од саблазни! јер је потребно да дођу саблазни; али тешко оном човјеку КРОЗ КОГА долази саблазан“. Човеку, или жени. Видећемо како ће она проћи. У међувремену је многе направила будалама

  2. „Стрпали сте геј параду, Марину Абрамовић и још којешта у неколико дана
    како бисте ову земљу до краја „приволели уметности и слободама“, а не
    говорите да је у питању потпуно разваљивање уметности и породичних
    вредности, ствари проистеклих из религије.“
    И ово је још један од многих разлога, поред наислне градње мини електрана које
    уништавају природну, животну средину да се бојкотују избори, да се малом
    излазношћу оспоре унапред намештени избори у корист СНС-а, СПС-а и осталих
    ДОС-овских сатрапа, по директиви западних сатаниста.

    Драган Славнић

  3. Srbija je postala kanta za odpatke za evropsko i svetsko djubre. Ono sto ne prolazi nigde ili je davno proslo dobrodoslo je u Srbistan. Ko voli nek’ izvoli.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime