POZNATE BEOGRADSKE NOVINE „ IZBRISALE“ DIJASPORU

3
333

Noviji istorijat srpskih štampanih medija u Nemačkoj

BERLIN Srbi iz prve generacije takozvanih gastarbajtera u Nemačkoj, pristiglih u tu već tada jaku industrijsku državu dalekih šezdesetih godina prošlog veka, dobro se sećaju svojih prvih meseci, godina pa i decenija boravka u tuđini. Cilj je mnogima bio isti- da što brže zarade i uštede što više novca i da se vrate u Srbiju.

Ali -bilo je i onih koji su iz drugih razloga želeli da izbegnu povratak u ondašnju komunističko-titoističku Jugoslaiju gde su UDBA, sila i nepravda bili glavni oslonci vladanju narodom. Možda vas ova činjenica pomalo potseća i na današnju situaciju u zemlji Srba? Ljudi koji nisu hteli da se vrate u Jugoslaviju želeli su slobodu. Onakvu kako je svojevremeo opisivao jedan poeta- slobodu rada, zbora i dogovora, želeli su demokratiju! Nje, u državi Josipa Broza, koja je bila krenula Staljinovim stopama otvarajući koncentracione logore npr. na Golom otoku, u Bileći itd. nije bilo. Bezbroj Srba je i dan danas ubeđeno da demokratije u Srbiji još uvek nema.

Prva generacija gastarbajtera bila je skoro bez ikakvih komunikacija sa rodbinom i prijateljima u postojbini. Telefonski razgovori su polovinom šezdesetih godina morali da se zakazuju u nemačkim poštama, jer je malo koji gastarbajter imao svoju telefonsku liniju u sobičku u kome je živeo. Tako bi željeni sagovornik u Srbiji, a verovatno i u drugim republikama Titove Jugoslavije, dobio poziv da se u određeno vreme pojavi u svojoj pošti i obavi razgovor. Slično je bilo i sa pozivima npr. iz Beograda- za one koji nisu imali sopstvene telefonske priključke. Odlazili su u Poštu preko puta Palate Albanija, zakazivali razgovor sa adresantom željenog dana u određeno vreme, da bi tog dana posle dugog stajanja u redu mnogih koji su takođe hteli da čuju negog svog rođaka ili prijatelja u inostranstvu, stigli na red. Čekalo se da službenica preko razglasa drekne: Razgovor sa Berlinom,(ili nekim drugim gradom) kabina br. 3! Ako je bilo više prijavljenih za poziv nekoga u Berlinu, svi bi trknuli ka kabini br. 3 nadajući se da je na vezi baš njihov sagovornik!

Moguća je bila i komunikacija pismima, koja su često do odredišta u Srbiji putovala i duže od desetak dana. Valjda je ondašnjoj UDBI trebalo dosta vremena da pregleda, pročita i zabaleži pročitano –jer su pisma, principijelno, veoma često bila kontrolisana. Mnoga pisma adresanti –ako je u njima bila nekakva, kako su to udbaši zvali „propaganda“ npr. o boljem životu i dobroj zaradi u Nemačkoj, nisu ni dobijali. Jednostavno- bila su uništavana.

U to vreme su desetine hiljada Srba, iz dana u dan bilo ih je sve više, jurili u Nemačku na posao. Mnogi su dosta dugo bili skoro bez ikakvih vesti o događanjima u zemlji svog porekla. Naših novina nije bilo, Radio Beograd se jedva čuo, sem krkljanja, zujanja isl. iz zvučnika. Zašto bi nemački obaveštajci bili gori od naših udbaša pa su možda namerno ometali prijem- ne želeći da se ondašnja komunistička propaganda čuje i u Nemačkoj. Bez obzira ko je slušao, Srbi ili npr. Podunavske Švabe, pobegle ili proterane iz Vojvodine 1945.godine. Pripadnici tog naroda su dobro znali srpski jezik!

Tek krajem šezdesetih godina prošlog veka su počele, dosta neredovno, da stižu i naše novine- na primer beogradska „Politika“ ali sa zakašnjanjem često i od sedam i više dana. Novina je uglavnom bilo na kioscima železničkih stanica velikih nemačkih gradova, tako da su te lokacije postale mesto okupljanja i prave „berze“ prepričavanja vesti iz otadžbine.

Da Vas podsetimo:  Ponižavaju, maltretiraju,zajebavaju…(2)
Foto: printscreen (cenzolovka.rs)

Dosta kasnije, beogradske „Večernje novosti“, očekujući dobru zaradu i na nemačkom tržištu, su u Frankfurtu registrovale svoju filijalu kao „Društvo sa ograničenom odgovornošću“ ( skraćeno na nemačkom GMBH) Zahvaljujući modernijoj tehnici transfera materijala za štampu, počelo je štampanje „ Evropskih novosti“. Zbog ćirilićnog pisma čitaoci su bili uglavnom Srbi. Iz Frankfurta je ubrzo krenula distribucija i u druge okolne države. „Evropske novosti“ su ubrzo mogle da se kupe na više prodajnih mesta u većim gradovima gde su živeli naši zemljaci.

Ipak, u vreme zlosrećnih sankcija prema krnjoj „Jugoslaviji“ –tačnije prema zajednici Srbije i Crne Gore, nemačke vlasti su zabranile „Evropske novosti“, iako ih je izdavala i štampala po nemačkim zakonima registrovana firma. Nedugo posle zabrane „Evropskih novosti“, pojavile su se još jedne od Nemaca neometane novine čiji je nastanak, po sopstvenom kazivanju osnivača i vlasnika poznatom srpsko-crnogorskom novinaru Budi Simonoviću, pomogao ondašnji rezident UDBE u Frankfurtu, Rade Surla. On je osnivaču novina, koji je kao vlasnik građevinske firme bio u bankrotu i dugovima, „pozajmio“ pozamašnu sumu nemačkih maraka kako bi nove novine krenule u štampu i distribuciju. Govorilo se da bivši građevinski radnik nije imao pojma kako se prave novine pa je angažovao novinare „Evropskih novosti“ koji su bili ostali bez posla. Te novine postoje i danas.

Znatiželjnim čitaocima pomenimo čime se bavio Rade Surla. Legenda mu je bila delimično posedovanje jedne građevinske firme. Njegov zadatak je bio, po izveštajima nemačke policije i štampe, da prati migrante koji su delovali protiv ondašnje Jugoslavije i da organizuje njihove neutralizacije pa čak i likvidacije. Tako je Surla maja 1981.g. pridobio izvesnu Zoricu Aleksić koja je ostala bez posla, da se za pozamašnu sumu novca i organizaciju begstva u Jugoslaviju, upozna sa šiptarskim teroristom Rasimom Zenlajem i da ga navede na seks u njegoovom stanu. Surla je znao da je Šiptar posebno „padao“ na Srpkinje.

Nemački nedeljnik „Špigel“ (Der Spiegel) piše u izdanju od 3. Maja 1982.g. da je Rade Surla Aleksićevoj dao pištolj sa prigušivačem i naučio je rukovanju. Zorica je tražila od Rasima da se pred očekivani seks „raskomoti“ jer je on, po saznanju UDBE, stalno nosio od nemačke policije „podareni“ na metkove neprobojni prsluk. Otišla je u kupatilo, repetirala pištolj, našrafila prigušivač i –izvršila zadatak! Odmah posle upucavanja Rasima, Zorica je pustila Radeta u stan. Surla je pogledao upucanog ali ga, smatrajući da je ubijen, nije po ondašnjem pravilu UDBE „overio“ još kojim metkom. Šiptar je preživeo i uspeo je da policiji pomene, bez davanja ikakvih drugih podataka, samo Zoričino ime.

Rade Surla, inače po činu pukovnik UDBE, pravi i drugu „grešku u koracima“. Umesto da Zoricu istog časa prebaci automobilom u najbližu zemlju iz okruženja Nemačke a odatle u Jugoslaviju, jer su na tim granicama kontrole bile slabije, on je sugerisao Zorici da pobegne avionom. Na pasoškoj kontroli aerodroma Frankfurt, policija je detaljno ispitivala sve žene sa jugoslovenskim pasošima po imenu Zorica. Sposobna da nekog ubije, Zorica Aleksić nije bila vična saslušavanjima policije i tako je odala i sebe i Radeta Surlu. Osuđena je na 12 godina robije, a Rade Surla je na vreme pobegao iz Nemačke. Izveštaji nemačke obaveštajne službe su tvrdili da je Rade poslednji put viđen u beogradskom hotelu „Slavija“. Odatle mu se gubi svaki trag, on za organizaciju jedinog njemu dokazanog pokušaja ubistva u Nemačkoj, a pokušaja i izvršenih ubistava u to vreme je svakako bilo daleko više, nikada nije bio procesuiran.

Da Vas podsetimo:  Šta nam poručuje spot ambasadora SAD?

Posle ukidanja sankcija Srbiji i Crnoj Gori, „Evropske novosti“ su ponoovo nastavile da izlaze –ali je izostao uspeh. Konkurentske dnevne novine čije je osnivanje najverovatnije omogućio novac pozajmljen ili dat možda pod nekim nama nepoznatim uslovima planski od UDBE, su dostigle neverovatan prodajni tiraž. Nemački izvori su tvrdili da je od početka rata u Bosni oko 150. do 200.000 ljudi, najviđše Srba, pobeglo iz Bosne i Hercegovine u Nemačku i Austriju. Bili su lišeni svih informacija iz domovine, tako da je u vreme kada „Evropskih novosti“ nije bilo na tržištu, tiraž konkurentskih novina skoro „eksplodirao“! „Evropske novosti“ su vremenom zbog pada prodatog tiraža i velikih gubitaka, morale da budu ugašene.

Nešto kasnije je na internetu postavljeno skraćeno izdanje beogradskih „Večernjih novosti“ sa stalnom rubrikom DIJASPORA. Tako su čitaoci širom planete mogli da čitaju „Večernje novosti“ sa u rubrici Dijaspora izveštajima iz rasejanja. Više urednika je radilo na pripremi internet izdanja, ipak je samo nekolicini njih rubrika „Dijaspora“ zaista bila na srcu. Pomenimo pokojnog Draška Slomovića, današnjeg penzionera Miroslava Stefanovića, pa i tek ne tako davno iz Novosti otišlu urednicu Draganu Milovanović.

Predrag Rakočević iz Štutgarta je u štampanom izdanju „Evropskih novosti“, kasnije i u rubrici “Dijaspora“ Internet izdanja Novosti, objavio nekoliko stotina članaka o životu i radu gastarbajtera, njihovim željama, zahtevima i pritužbama u odnosu na Srbiju, zatim o propisima u Nemačkoj, istoriji dolaska Srba na rad itd. Interesantno je da Rakočević od „Novosti“ koje je smatrao „svojim“ novinama još iz ranih gimnazijskih dana, nikada nije za svoj rad duži od 20 godina, ni zahtevao niti dobio ikakav honorar! Naprotiv, dobro situiran, uzgred baveći se novinarskim poslom iz ljubavi za pisanjem, pomagao je finansijski Humanitarni fond Novosti!

Dolaskom na mesto direktora i glavnog i odgovornog urednika kompanije Novosti Ratka Dmitrovića, ranijeg urednika novina Vesti, u Nemačkoj je pokrenut nedeljnik „VEČERNJE NOVOSTI PLUS“. Urednik izdanja je bio izkusan novinar „Večernjih novosti“ Miroslav Stefanović. Magazin je bio zaista tehnički i tematski dobro urađen, izlazio je na 40 strana u punom koloru. Ipak, posle oko godinu dana izlaženja zbog loše distribucije u Nemačkoj i šire, izdavanje, štampa i distribucija nedeljnika je postala neisplativa pa su i te novine nažalost ugašene.

Pomenuti saradnik Rakočević je od prvog do poslednjeg broja „Novosti plus“ objavljivao svoje najrazličitije članke i reportaže –često i na 3 pa i 4 stranice po izdanju. Naravno, po ustaljenom običaju besplatno, bez isplaćenih honorara, čisto iz interesa da naši ljudi u rasejanju budu dobro informisani. Rakočevićeva saradnja sa internet izdanjem „Večernjih novosti“ u rubrici „Dijaspora“ išla je i dalje, sve do odlaska iz Redakcije urednice Dragane Milovanović.

Na čelo „Novosti“ u Beogradu došli su neki drugi ljudi –direktor je postao Nedeljko Krsmanović, nekadašnji saradnik Novosti i bivši direktor časopisa „Penzija“. I sa tom publikacijom je uvek besplatno, sarađivao pomenuti Rakočević. Na mesto glavnog urednika „Novosti“ stigao je –takoreći „izvučen“ iz zaborava, dugogodišnji saradnik i poštovalac Mire Marković i Slobodana Miloševića, Milorad Vučelić. Verovatno u nedostatku materijala za rubriku „Dijaspora“, taj u inostranstvu dosta čitani deo internet izdanja „Večernjih novosti“ je, kao stalna rubrika ispisana i u naslovu izdanja, nedavno ukinuta.

Da Vas podsetimo:  ZDRUŽENJE SRBSKIH KNJIŽEVNIKOV V SLOVENIJI

Poznato nam je da je P.Rakočević posle promena u rukovodstvu „Novosti“ poslao upit Redakciji internet izdanja da li je i dalje poželjna besplatna saradnja kako bi bar deo srpske dijaspore bio delimično dobro informisan. Na taj upit, kako nam je nedavno rekao g. Rakočević, iz Redakcije nikada nije dobio nikakav odgovor. Tako je, posle gašenja „Evropskih novosti“, zatim „Novosti plus“ sa tržišta medija nestala i stalna rubrika „Dijaspora“.

Pomenimo da se umesto u pomenutoj rubrici „Večernjih novosti“ koja je verovatno namerno „izbrisana“, s vremena na vreme u izdanjima KORENA pojavljuju članci Predraga Rakočevića.

Novo rukovodstvo „Večernjih novosti“ umesto redovnog informisanja o događanjima u i oko dijaspore, tvrde zlonamernici, na naslovnici internet izdanja „Večernjih novosti“ svakodnevno postavlja i do 17 (i slovima sedamaest!) fotografija Aleksndra Vučića! Gomila „vođinih“ slika je tu da bi se, verovatno, opravdao angažman pomenutog dvojca Krsmanović/Vučelić i sa prave strane zapazio njihov publicistički rad u korist Vlade i Vučića, koji se još žešćim angažovanjem nastavio i posle sramne (ras)prodaje kompanije NOVOSTI izvesnim provincijalcima iz sela Vučak kod Smedereva, braći Rajić. Oni su od tobožeg „big biznisa“ imali samo, valjda u okolini Smedereva prodavnice „Coka“.

Marinika Tepić, potpredsednica Stranke slobode i pravde u izjavi za TV Nova S tvrdi, da je pravi kupac „Večernjih novosti“ ili Aleksandar Vučić ili neka njegova marioneta. Bivši poslovni partner Ane Brnabić sa kojom je imao firmu i poslovni partner i advokat Siniše Malog Igor Isailović, je braći Rajić iz pomenute ruralne sredine pomogao osnivanje firme „Media 026“ i kupovinu „Novosti“.

Marinika Tepić FOTO: Promo

Beogradom kruži priča, koju potvrđuje i Marinika Tepić, da će braća sa sela uskoro kupiti i dnevne novine „Politika“, „Politika magazine“, štampariju itd. Pita se, naravno, od kojih para, jer su i „Novosti“ kupljene sa gubitkom koji je posle odlaska Ratka Dmitrovića iznosio i preko 11 miliona evra, a „Politika“ duguje ogromne pare za neplaćene poreze, doprinose, elektr. energiju itd. Ti dugovi su daleko veći od nekadašnjih dugova „Novosti“. Verovatno će i ovde braći Rajić pomoći država –a država, zna se, to je Vučić! Daće on ne svoj nego državni novac kako bi se dočepao, posle Informera, Novosti, Telegrafa i drugih medija i nekada veoma ugledne, danas skoro „niskotiražne“ „Politike“. Ako država ne da pare, onda će, najverovatnije po davno isprobanom receptu bar biti otpisati svi dugove „Politike“ –tako da će te novine, bar neko vreme, moći nesmetano da i dalje izlaze.

AV ima, piše opoziciona štampa, i veliki uređivački uticaj na TV Pink čiji vlasnik državi godinama duguje ogroman porez. Ali verovatno postoji uticaj AV i na druge TV emitere. Čitava akcija preuzimanja novina od strane pomenutih ruralaca ili drugih marionetskih vlasnika medija očigledno treba da upotpuni, po mogućnosti pre aprilskih izbora, novonastalu medijsku imperiju u Srbiji kako bi se do maksimuma smanjio javni nastup opozicije u medijima. I- to je to!

Za KORENE P. Crnogorčević

 

3 KOMENTARA

  1. Poštovana Sanja,
    čitam vaš komentar gde pominjete i mene. Zahvaljujem se na lepim rečima. Sve što se napisali -stoji. Samo jedno moram da korigujem: Vi ste u pravu da mnoge generacije u inostranstvu rođenih Srba ostaju gde su. Ali zbog te činjenice neće se samanjiti dotok deviza. Vučić i njegovi poltroni, u to sam ubeđen, planski teraju mlade iz Srbije jer dobro znaju da, kako i vi pišete, naši mladi koji su ovde rođeni , će kad-tad prestati da šalju novac u Srbiju. Zato -bežeći od bede i nemaštine, prozrokovane pljačkom i korupcijom, ustupanjem privrede, poljoprivrede i svih drugih resursa strancima, pogotovo novoj Vučićevoj „braći“ Kinezima i Arapima, u inostranstvo novopridošla generacija mladih će bar dvadesetak godina činiti ono što smo činili i mi- slaće novac svojim roditeljima i drugoj rodbini kako ne bi skapali od bolesti i gladi u našoj lepoj ali nažalost opljačkanoj postojbini! Tako, sa tim novim prilivom novca od novih „gastarbajtera“, računaju i esenesovci uz svog vođu AV.
    Ako ih narod ne najuri sa vlasti na dolazećim izborima, sve ostaje po starom. „Stara“ generacija naših, prestaje sa slanjem novca, ali mladi nastavljaju tu gde su „stari“ stali. Iz nužde nastalih obaveza prema roditeljima svojim doznakama pomažu koga treba -ujendo izjednačuju i platni defecit uvoza Srbije prema izvozu iz Srbije! Jer svaki evro mora da se promeni u malovrednu hartiju zvanu dinar koji je potreban za svakodnevni život!
    Srdačan pozdrav iz Štutgarta i sve najbolje, pre svega zdravlje, šalje vam i želi
    Predrag- Peđa Rakočević. Ostanite i dalje uz vaše i naše KORENE!

  2. Odlican tekst koji me je vratio u daleku proslost ali ujedno i u sadasnju realnost. Novina koja je rado citana u dijaspori, a posebno rublika o dijaspori bila je rado citana. Gospodin Rakocevic je na originalan nacin pratio zivot nasih ljudi u dijaspori , pogotovu Nemackoj. Bilo je prelepih prica o nasim udruzenjima, klubovima raznim asocijacijama na ovim prostorima. „Greh“ mu je bio sto tekstove nije pocinjao sa likom i delom naseg velikog vodje sto su npr. frankfurtske Vesti prihvatile. Ovo je samo jos jedan dokaz da je dijaspora vazna matici samo onoliko koliko novca godisnje unese u Srbiju i nista vise. Samo jedno zaboravljaju da im dolaze generacije koje ostaju ovde, kojima je Srbija interesentna samo kao zemlja porekla njihovi roditelja tako da ce se i taj priliv novca iz godine u godinu smanjivati.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime