REVANŠIZAM, TA DIVNA, PREDIVNA REČ

0
236

Predložio bih kompletnoj opoziciji pre nego što nastave razgovore i pregovore o izbornim uslovima: neka u svoj program usvoji reč revanšizam. Ili barem reč lustracija. I neka u velike infrastrukturne projekte u Srbiji uvrsti gradnju novih zatvora. Zlu ne trebalo. Organizovani kriminal se mora iskoreniti

 

Iskreno, dok sam u jutarnjem programu RTS gledao ono što je trebalo da bude debata o budućim predizbornim uslovima, imao sam osećaj gorčine u ustima. Za to je, iskreno rečeno, mnogo zaslužniji Boris Tadić nego njegov “protivnik” u debati – Ivica Dačić. 

Namerno sam reč “protivnik” po drugi put stavio pod znake navoda. Ne zato što mislim da se između Tadića i Dačića odavno rodila politička ljubav, nego zato što u politici Srbije (ovakvoj kakva jeste u ovom trenutku) nemate protivnike.

Imate njih. Koji vladaju. Njih koji su za ove na vlasti. I imate nas. Kakvi god da smo. I ne: mi za njih (ove na vlasti) nismo protivnici. Mi smo baš ono što smo bili i pre skoro 30 godina: strani plaćenici. Domaći izdajnici. Bagra. Šljam. Špijunčine koje treba prognati iz ove prelepe zemlje. I tako dalje. Svaki iole prosečno maštovit čovek moći će da nastavi niz epiteta za opoziciju barem još pet minuta.

Zašto je onda za moj gorak ukus u ustima kriv Tadić, kog inače lično poznajem, s kojim sam nekoliko puta vrlo otvoreno razgovarao i to ne u svojstvu novinara? 

Zato što sam bio u prilici da gledam kako predsednik Skupštine Srbije, Ivica Dačić (mnogi zli jezici ga zovu Gljivica Koferče), bezočno laže na nacionalnoj televiziji o tome kako je za Tadićevog predsednikovanja “na RTS-u mogao da gostuje samo u vreme vremenske prognoze”.

Da Vas podsetimo:  SELO BANJSKA ODREĐUJE BUDUĆNOST SRBIJE

Tadić, koji je politički oživeo i vratio u vlast SPS, čovek koji je, na užasavanje čitave građanske Srbije potpisao sporazum o političkom pomirenju i izljubio se sa Ivicom Dačićem, abolirajući tako SPS od politike zahvaljujući kojoj smo izgubili zemlju i desetine hiljada ljudskih života u Srbiji, danas je bio u situaciji da ga svojim lažima kao lopatom zatrpava lider Socijalista.

Koliko se sećam, Dačić je 2009 bio ministar policije (u vreme Borisa Tadića) pa je svako malo gostovao na programima RTS, a sećam se dobro da je u drugom dnevniku, pred posetu Vladimira Vladimiroviča Putina objašnjavao do u detalje kako će predsednik Ruske Federacije biti štićen.

Javljao nam se Dačić (s Tadićem, doduše) iz Grčke kad je otišao kod Papandreua…

Javljao nam se Dačić i uživo iz Vašingtona 2010. Javljao nam se nekoliko puta, što u Dnevniku, što u jutarnjem programu…

Zahvaljujući tome što nemam sećanje zlatne ribice, sećam se i emisije Upitnik 2011 (u toj emisiji se nekad pričalo o ozbiljnim temama, zaista pričalo, bez poručenih pitanja, zna to Olivera Jovićević, seća se tih dana) u kojoj su se suočili Dačić i Ilir Deda. 

Dakle, Gljivice, jednostavno rečeno: lažeš. Ne izbegavaš istinu, nego lažeš. Dokazano. Što nije uvreda. Već iznošenje činjenice. 

Da se razumemo: od Aleksandra Vučića i SNS (baš kao ni od Aleksandra Vučića i SRS) ja nikad nisam očekivao nikakvu demokratiju. Naprednjaci su, baš kao i radikali, liderska stranka u kojoj odlučuje samo Jedan Čovek. Pri tom, Naprednjaci su takozvana “Catch All” stranka (Uhvati sve), koja suštinski – nema ideologiju već samo cilj. Jedan jedini. Ostati na vlasti.

Nisam ni od Dačića očekivao nikakvu demokratiju, naravno.

Da Vas podsetimo:  SMRKNUĆE

Ovu bananu Dačić nikad nije oprostio Tadiću

Dobio sam je (a bogme i vi ste je dobili) sa padom Miloševića. Sa Đinđićem. Sa Koštunicom. Sa Tadićem. A Tadić je 18. oktobra 2008. godine potpisao Deklaraciju o pomirenju i omogućio Dačiću da se zaista, u punom kapacitetu, vrati u vlast. Zbog toga moj gorak ukus u ustima.

I moje pitanje – da li ikad u svom životu žali što se pomirio sa Ivicom, što mu je nekadašnji član Idola bio savetnik za medije, da li žali što je posle potpisivanja te Deklaracije krenulo ubacivanje SPS-ovih kadrova na svim nivoima. Rehabilitacija svih koji su poželeli da budu rehabilitovani. Da li žali zato što je posle tog potpisivanja Deklaracije suštinski otvoren autoput za dolazak lažnih stručnjaka (najpre školovanih na Megatrendu), ali i za slabljenje onoga što se zvalo građanska Srbija.

E zato mi se, iskreno, već danas, mnogo više nego juče, sviđa reč “revanšizam”. Ako imate slab želudac – može i reč “lustracija”. Na svim nivoima. Bez ostatka. Za svakog ko je bez škole došao na bilo koji položaj. Na bilo koji posao u državi. Za svakog ko je bez znanja i škole, samo zato što ga ministrova žena dobro poznaje, dobio bilo koju poziciju. Za svakoga ko je sa kupljenom diplomom bilo kog fakulteta ostvario bilo kakvu korist. Lustracija. Revanšizam. Progon sa pozicije. I tačka.

Predložio bih kompletnoj (pravoj) opoziciji (neka se sami prepoznaju) pre nego što nastave razgovore i pregovore o izbornim uslovima: neka u svoj program usvoje reč revanšizam. Ili barem reč lustracija. I neka u velike infrastrukturne projekte u Srbiji uvrsti gradnju novih zatvora. Zlu ne trebalo. Organizovani kriminal se mora iskoreniti.

Da Vas podsetimo:  Rastureni dom - „Ja sam bot!“ (2)

I predložio bih Tadiću da se ne nada bilo kakvom uspehu na izborima, iako je za mene lično on mnogo prihvatljiviji od mnogih političkih lidera i liderčića u Srbiji.

Nego, vama su i dalje svi isti? Dobro vam je? Žao vam je seljaka u Leskovcu? Nije vam važno što će zdravlje polovine žitelja ove zemlje uskoro biti žrtvovano zbog o(p)stanka nekih ljudi na vlasti? Ništa onda. I za vas će se naći reč. Ako je za mene i meni slične odavno pronađena neka reč, naći će se i za vas.

Izvor: Kolumnista
Autor: Aleksandar Bećić

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime