Cene u Srbiji menjaju se gotovo svakodnevno, a sve više proizvoda za građane naše države postaje luksuz. Meso je slabijeg kvaliteta, puter je zamenjen margarinom, mnogo toga kupuje se na popustima. Danijela Marić se nedavno vratila iz Nemačke u Srbiju i podelila s nama svoje utiske – postoje drastične razlike u cenama, a još drastičnije su razlike u platama.
Kako Danijela priča za Nova.rs, ljudi koji iz bilo kog razloga otputuju u Nemačku i uđu u prodavnice, prvo primete razliku u ceni putera.
„U Srbiji se puter zbog cene smatra luksuzom, često je skuplji od 500 dinara, pa većina građana kupuje margarin. U Nemačkoj je, s druge strane, puter osnovna namirnica“, priča nam Danijela.
Prosečna cena putera u nemačkim marketima iznosi 2,29 evra za pakovanje od 250 grama. Dakle, 270 dinara, skoro duplo jeftinije nego kod nas.
S druge strane, na osnovu podataka sa sajta Cenoteka, koji se bavi praćenjem cena u prodavnicama u Srbiji, vidi se da se 250 grama prodaje po ceni od 250 dinara, a ukoliko potrošači žele kvalitetniji proizvod – za to izdvajaju i do 540 dinara.
Tri dinara za vanilin šećer
Nedavno je fotografija s rafova u prodavnicama pokrenula pravu lavinu komentara na Tviteru – „vanilin šećer poskupeo 300 odsto“.
Poskupeo samo 300%.
Bravo, kreteni. pic.twitter.com/M7xtvDci6B— Biljana Lukić (@BiljanaLuki) August 25, 2022
Tako se na fotografiji vidi da je cena jedna kesice vanilinog šećera 37 dinara, dok u marketima ova cena ide i preko 70 dinara.
„Pre nekoliko meseci bio je devet dinara“, napisao je jedan korisnik ove društvene mreže.
A kako za Nova.rs kaže Danijela – u Nemačkoj cena nije ni blizu ove.
„Ovde pakovanje vanilinog šećera od 15 kesica košta manje od pola evra“, kaže Danijela, koja je redakciji portala Nova.rs poslala i fotografije ovih cena.
Preciznije, za 15 kesica vanilinog šećera Nemci izdvajaju 39 centi, što je oko 46 dinara – tri dinara za jednu kesicu.
U Nemačkoj je jeftiniji i kilogram ajdared jabuka, koji košta oko 100, a u Srbiji 110 dinara.
Kad su u pitanju pojedine namirnice, poput svinjskog vrata, cene su slične.
Tako u Nemačkoj kilogram ovog mesa košta oko 5,47 evra, odnosno oko 640 dinara, dok u Srbiji potrošači izdvajaju u proseku 670.
S druge strane, pojedini prehrambeni proizvodi nešto su skuplji. Tako krompir u Nemačkoj košta oko 175, a u Srbiji 80 dinara.
Većina proizvoda od mesa takođe je skuplja. Tako cena za kilogram pilećeg filea u Nemačkoj ide i preko 1.000 dinara, dok je u Srbiji nešto niža, ali ide i do 900.
Kozmetika – znatno jeftinija preko
Dezodorans poznatog proizvođača u Nemačkoj košta u proseku 1,95 evra, odnosno oko 220 dinara. Isti proizvod, istog brenda, u Srbiji košta u proseku 680 dinara.
Isti je slučaj i sa mlekom za telo – isti proizvod košta oko 350 dinara (2,95 evra), u pakovnaju od 400 mililitrara, dok je u Srbiji njegova cena u nekim prodavnicama viša od 800 dinara.
Za oko 320 dinara u Nemačkoj potrošači mogu da kupe gel za tuširanje od 400 mililitara, dok u Srbiji taj novac nije dovoljan ni za isti proizvod, samo u manjem pakovanju od 250 mililitara, koji su u Srbiji skuplji od 500 dinara.
Ko može da kupi više?
Iako je dosta proizvoda jeftinije u Srbiji, niže su i plate.
Prosečna plata u Nemačkoj je oko 2.000 evra, a zarade variraju od visine poreza, koji su niži za ljude koji imaju decu. U svakom slučaju, prosečna plata se kreće od 1.900 do 2.200 evra.
Od juče, prvog oktobra, minimalna satnica u Nemačkoj iznosi 12 evra, odlučio je nedavno Bundestag. Osam radnih sati dnevno, skoro 100 evra.
S druge strane, prosečna plata u Srbiji iznosila je u julu, od kada su dostupni poslednji zvanični podaci, 73.114 dinara, odnosno oko 620 evra.
Minimalac u Srbiji trenutno jedva da prelazi 35.000 dinara.
Nemci bi morali bar jednom nedeljno da se mole Bogu iz zahvalnosti da im je Olaf Šolc kancelar- iako ga mnogi smatraju veoma lošim predsednikom vlade, a Zelene u koaliciji sa Olafom kao prolupale budaletine. Moraju da su zahvalni da im Aleksandar Vučić nije kojim slučajem, kao nama Srbima, „gospodar“ jer bi im onda uvalio cene svega i svačega bar 5 puta veće nego momentalno! U Nemačkoj vladari koliko-toliko moraju da paze na standard života glasača jer bi ih narod na prvim dolazećim izborima jednostavno „oduvao“ sa vlasti. Kod nas umesto da ljudi koriste moćno oružje -olovku kod glasanja, oni jednostavno ne izlaze na izbore pa uz pokrađene glasove, glasove oko 700.000 esenesesovaca (SNS!) i njihovih porodica i nešto malo kupljenih penzionera, Roma, a na poslednjim izborima i mladih glasača, Vučić i njegovi mafijasi uvek sigurno pobeđuju.
Sve to košta pa nije čudo da su cene u Srbiji, u odnosu na plate, baš astronomske!