Stepinac i proždiranje Srba

1
132

,,Strašnu najavu genocida Srbi su dobili sa najvišeg mesta. Papa Pije XI posle obaranja Konkordata od strane SPC, u službenom glasniku Vatikana „Oservatore Romano“ 17.12.1937. godine praktično najavljuje budući srpski pogrom: „Doći će dan a voleo bih da to ne moram kazati, ali sam duboko uveren – doći će dan kada neće biti malen broj duša koje će zažaliti što nisu širokogrudo, velikodušno i aktivno primili veliko dobro kao što je ono, što je zastupnik Isusa Hrista (znači on, papa – R.G.) nudio njihovoj zemlji…“.

Taj srbocid je u kleronacističkoj NDH obuhvatao biološki, kulturni i duhovni genocid, što je akademik Dinko Davidov nazvao Totalni genocid. Ostatak nedoklanog srpskog naroda sa prostora NDH listom je optuživao predstavnike Rimokatoličke tzv, crkve za svoja stradanja.

Jedno od najpotresnijih dokumenata o tom „udruženom zločinačkom poduhvatu“ i ulozi Rimokatoličke tzv. crkve u ustaškom životinjskom divljanju, stiže od italijanskog generala Aleksandra Luzana, koji u pismu Dučeu o stravičnom zločinu u Prebilovcima svedoči: „Na večnu sramotu naše, rimske crkve – i jedan božiji čovek, jedan župnik, u svemu tome je učestvovao…“.

Da je planski smišljena i sistematski sprovođena akcija protiv SPC i srpskog naroda bila bazirana na prethodnom sporazumu sa Rimskom kurijom, jasno se vidi i iz jednog akta Kongregacije za Istočnu crkvu u Rimu od 17. jula 1941. godine upućenog Zagrebačkom nadbiskupu. U ovoj Kongregaciji između ostalog piše, da u Rimu očekuju velike uspehe, “na obraćanju neujedinjenih (tj. pravoslavnih Srba u Hrvatskoj) u pokornost papi”, da je katolička crkva zahvalna Zagrebačkom nadbiskupu na uspesima u dosadašnjoj njegovoj akciji na pokatoličavanju Srba, ujedno podstičući Stepinca i njegove biskupe da nastave rad na pravilnom razvoju katolicizma “pošto sada postoje tolike nade za o6paćanje nesjedinjenih.”

Alojze Stepinac i Ante Pavelić prilikom jednog od mnogih susreta

U PISMU PAPI POTVRĐUJE DA JE 244.000 LjUDI PREKRŠTENO!

Ovaj akt je sastavljen u Rimu neposredno posle posete poglavnika NDH dr. Ante Pavelića papi Piju XII (Pije XI se upokojio 1939. godine i njegov naslednik bio je Pije XII), u trenutku kad su srpski narod i SPC bili stavljeni izvan zakona. Stepinac u jednom pismu papi navodi da je ukupno 244. 000 ljudi prekršteno. Verovatno samo Kaptol i Vatikan znaju tačan broj, međutim, po nekim pokazateljima i podacima pojedinih visokih rimokatoličkih velikodostojnika, u kleronacističkoj NDH prekršteno je preko 350. 000 lica.

Da Vas podsetimo:  ZAŠTO SE NEMCI OPET PLAŠE DONALDA TRAMPA?

O potpunoj simfoniji svetovne i ,,duhovne” vlasti, to jest Pavelićevog režima i Stepinčevog klira, svedočili su i pojedini Hrvati, bivši sveštenici tzv. Rimokatoličke crkve. Hrvatski književnik Đuro Vilović, kao bivši sveštenik tzv. RKC odlično je poznavao njeno unutrašnje ustrojstvo i rad sveštenika i fratara između dva rata, pa u svom delu ,,Krvava crkva” piše: ,,Hrvatski popovi i fratri, dali su ustaškom pokretu za vreme Jugoslavije nesrazmerno više i izdašnije u gromornim besedama sa oltara, propovedaonica, ispovedaonica, konferencijskih stolova raznih crkveno-religioznih organizacija – nego se to bilo kakvim opipljivim dokumentima dade utvrditi. Taj je njihov ustaški rad širok i mnogostruk”.

Veliki istoričar Viktor Novak, ovako je okarakterisao tu simfoniju rimo-katoličanstva i ustaštva: ”Učestvovanje katoličke crkve u ustaškom pokretu dalo mu je pred širokim masama siguran izgled legitimiteta… U svojim saznanjima o ustaštvu često ne možete razlikovati što je ustaško, a što klerikalno, što je klerofašističko, a što katoličko. I strancu koji bi se našao u NDH za tih godina okupacije, moralo je biti jasno da se u toj NDH nije nitko, ni jedna stranka, ni jedan društveni red, nije toliko revnosno zalagao za ustaštvo kao katolička crkva”.

POSLANICOM OD 28. APRILA 1941. GODINE STEPINAC DAO LEGITIMET ZLOČINAČKOJ NDH

Već 12.aprila u popodnevnim časovima Stepinac sa pratnjom u Banskim dvorima posećuje i Slavka Kvaternika, da bi mu izrazio svoje najbolje želje za sreću, boljitak i napredak hrvatskog naroda u samoproglašenoj državi NDH. Stepinac će 16. aprila 1941. godine, odmah po dolasku u Zagreb posetiti i poglavnika NDH Antu Pavelića, pružajući mu svoju punu podršku. Svojom poslanicom od 28. aprila 1941.godine, dao je Stepinac puni duhovni legitimitet nacističkoj NDH i kao sin hrvatskog naroda i kao prvosveštenik „svete crkve“.

Stepinac na dočeku maršala

Pitate se kakve ovo veze ima sa komunistima?

Komunistički, Titov pokret je mnogo ustaša tj. Hrvata preuzeo i prozvao partizanima te su tako nastavili svoj krvavi, genocidni pir nad srpskim narodom i posle rata. Mnogi su bili raspoređeni po srpskim zemljama i vršili ubistva nad istaknutim, nedužnim Srbima zajedno sa komunistima. Kasnije su za to bivali nagrađeni titulom tzv. narodnih heroja i primali ogromne penzije i uživali počasti. Koja ironija, nagrađivati krvnike. Takođe, za vreme komunističke, Titive Jugoslavije katolička crkva je nesmetano obavljala svoj rad dok je srpska pravoslavna crkva uništavana, podrivana, proganjana, počevši od sveštenstva, koje je nemilosrdni ubijano. Samo u CG od 200 sveštenika ubijeni je 182, zajedno sa vladikom Joanikijem i to na najsvirepiji način. Srpski narod je krišom slavio slave, obavljao krštenja… (moje lično krštenje je biko tajno) zbog straha od odmazde dok su katedrale bile pune (opet ja videla lično u Zagrebu, Karlovcima itd).

Da Vas podsetimo:  MRAČNE IGRE OKO KOSOVA
Stepinac nadbiskup terora i smrti

Dakle, radi se o organizovanom, zajedničkom poduhvatu Vatikana, stranih sila i komunista o uništavanju srpskog naroda što kroz svirepa ubistva, što putem pokatoličavanja. Na ovaj način je, na prostoru današnje Hrvatske, srpski narod izbrisan sa lica zemlje. Duše koje su uspele da prežive (ili namerno ostavljene da prežive) su prevođene u drugu veru, katoličku. Dozvoljen im je živit ne zbog ljudskosti već zbog monstruozne zamisli stvaranja nove nacije od srpske krvi. Izvršen je dvostruki zločin. Da sve bude još gore, devedesetih godina, podivljale ustaško-hrvatske horde, su ponovile zločin i uspele da i ono malo Srba pobiju i proteraju. Sada su u zločinima učestvovali i potomci pokatoličenih Srba, preživele dece iz Jasenovca koju su smeštali u ustaške porodice, i postali Hrvati.

Današnja Hrvatska država je direktni naslednik nacističke NDH. Naslednik i nastavljač jednog od najsvirepijih i najobimnijih genocida u istoriji čovečanstva! Komunistička Srbija je učestvovala u zločinima i nakon završetka rata naci hrvatske zločince ne samo da nije kaznila već ih je debelo nagradila i obezbedila im lagodan i bogat život. Današnja Srbija ćuti. Vlast, pa čak i vrh SPC, je u ljubavi sa Hrvatskom i poziva papu da dođe u Srbiju. Na čelu Vlade je unuka ustaškog satnika Stjepana Brnabića, Ana Brnabić. Zašto onda čudi što je suspendovan nastavnik koji se ponosi srpstvom?

Proces se samo nastavlja i pitanje je dana kada će Vatikan potpuno uzeti Srbiju pod svoje i ispuniti viševekovni cilj. Postoje loša i dobra vest. Loša je da je ostalo malo vremena a dobra da smo razotkrili plan i svesni smo šta nam se dešava. Koji će biti naš sledeći korak?

Inače, Stepinac je bio osuđen na 16 godina zatvora ali je na misteriozan način pušten u kućni pritvor. Od strane Vatikana je proglašen za kardinala 1952. godine. Umro je u toplini svog doma 1960. godine. Papa Jovan Pavle II ga je 3. oktobra 1998. godine proglasio za mučenika i beatifikovao u Mariji Bistrici kod Zagreba. Naravno, za svoje zasluge, zverskih ubijanja Srba i pokatoličavanja srpske siročadi. Za proždiranje Srba!

Da Vas podsetimo:  Stravična pretnja sarajevskim Srbima: Na spomeniku na Kazanima osvanula poruka – „Živi Caco u nama“

Autor: Nevena Tatić Karajović

https://borbazaistinu.rs/

1 KOMENTAR

  1. http://www.novinar.de/2009/07/26/sporazum-ustasa-i-komunista-iz-1935-godine.html
    Sporazum ustaša i komunista iz 1935 godine Svesni teškoće u borbi, bez obzira na podvojenost u pоgledu na društveni poredak, vođstvo hrvatskog narodnog ustaškog pokreta i vođstvo jugoslovsnske komunističke stranke u Kraljevini Jugoslaviji,

    +++

    ovlašćeno i sporazumno sa svima prvacima legalnih i ilegalnih formacija sklapa sledeći

    SPORAZUM

    1) Vođstvo hrvatskog narodnog oslobodilačkog ustaškog pokreta s jedne strane i vođstvo komunističke stranke s drugs strane svesni su težine svoga položaja koji dolazi od zajedničkog neprijatelja, svake jugoslovenske vlade i srpskog naroda kao nosioca srpske hegemonije (nadmoćnost) i podržavaoca svakog režima koji sputava, smeta i tupi nade:

    a) kod hrvatskog naroda da će ikada doći čas oslobođenja ispod srpskog jarma,

    b) kod komunističkih masa da traže saveznike u rušenju postojećeg stanja, ma kakve poglede taj saveznik imao na poredak i formu države po postignutom uspehu.

    2) Vođstvo jugoslovenske komunističke stranke svijesne svoje uloge, priznaje da do komuniziranja Balkanskog poluostrva ne može doći dok se ne slomi kičma srpstvu i pravoslavlju, jer je poznato da su to dva faktora koja su omela prodiranju Osmanlija na Zapad i komunizma i Austrije na Istok. Sporazumni su da uništavanjem svega što je srpsko i pravoslavno utire se teren za komuniziranje Jugoslavije i Balkanskog poluostrava.

    Vođstvo hrvatskog oslobodilačkog ustaškog pokreta predoseća da bi bez promene postojećeg stanja hrvatski narod podlegao jugoslovenskoj lukavosti i srpskoj hegemoniji i nudi saradnju svima porobljenima Jugoslavije i komunističkoj stranci posebno, da ubrzaju tok događaja sredstvima i načinima prema uputima svoga vođstva.

    3) Vođstvo hrvatskog ustaškog pokreta obavezuje se da će sve štrajkaške demonstracije, manifestacije i sve razne izgrede koje izvode komunističke formacije potpomagati i u njima učestvovati. Vođstvo komuniegičke partije smatrajući hrvatski ustaški pokret jakim činiocem i pomagačem urušеnju postojećeg stanja, obećanje svaki podržak i potporu u ostvarivanju ustaških ideala.

    Vođstvo i jedne i druge strane obavezuje se da će izbegavati, sve svađe i zadevice između jednih i drugih; u napisima, ličnom razgovoru i itd…, a u slučajevima demonstracija, revolucija i ratova, jedne druge bez prigovora pomagati, naročito uništavanjem svega što je srpsko i pravoslavno, kao što je istaknuto u tačci dva ovog sporazuma.

    4) U slučaju lokalnih nesporazuma dužnost je lokalnog vođstva ustaškog pokreta i komunistrpke stranke da sve sukobe odnah likvidiraju, a svaka formacija o tome svoje starije jedinice obavjestnti. Neskladnost načelne naravi rešava vođstvo hrvatskog ustaškog pokreta i vođstvo jugoslovenske komunističke partije.

    CILJ

    Jugoslovenska komunnstička stranka kojoj je Zakon o zaštiti države od 1922. god., onemogućena akcija slobodnog kretanja i rada sa jedne, i vođstvo hrvatskog oslobodilačkog pokreta s druge strane, primaju na sebe zajednički i sporazumo DUŽNOST zajedničke borbe i međusobnog pomaganja u svakom slučaju potrebe do postignutog cilja: raspadanja jugoslovenske države i uništavanje svega što je srpsko i pravoslavno.

    Sremska Mitrovica, juni-lipanj 1935. godine

    Za komunistnčku stranku
    Moša Pijade, s.r.

    Za ustaški oslobod. hrv. pokret
    Dr. Mile Budak, s.r. advokat

    Original se nalazi: Vojno istorijski institut JNA, arhiva neprijateljskih jedinica Br. reg. 3/2; Kutija-116/1638

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime