Ovo je najsmješnije što se ovih dana moglo čuti od aktuelnog CG premijera
Kad sam se prije dva mjeseca na ovom Portalu pozdravio sa Zdravkom, tekstom i naslovom „ZBOGOM DRUŽE SVOGA DRUŠTVA“, mislio sam, zaista, da više neću trošiti vrijeme i nerve zbog nepočinstava u seriji aktuelne crnogorske Vlade i njenog nazovi čelnika. Oni nijesu, nažalost, iznevjerili moja očekivanja, ali ja jesam sebe – evo opet pišem o Zdravku i njegovoj Vladi.
Naravno, ne činim to bez razloga. Mislim, naime, kao i mnogi od mojih sunarodnika, da su, ne mjeseci, ni nedjelje, već dani koji nam predstoje, sudbinski važni za budućnost Crne Gore. Pred tim izazovom ne može se ćutati!
Koliko me sjećanje služi, mislim da nijedna vlada na Kontinentu nije imala toliko predznaka kao ova još uvijek aktuelna u CG, od kombinovane, do ekspertske, ekspresne, manjinske, privremene, apostolske, vlade ambasada, kvazi vlade, pa sve do NARODNE VLADE, kako je nazva profesor prilikom jednog od njegovih poslednjih obraćanja javnosti.
Njegova Vlada može biti sve samo ne – narodna vlada! Otkud Vam, ne pameti, nego hrabrosti, profesore, da se ovih dana pozivate na narod i njegovu volju i da Vašu privatnu vladu imenujete narodnom?
S kojim „narodom“ vi kalkulišete, profesore? Meni je, bar, odavno jasno da to nije srpski narod u Crnoj Gori, čijim ste glasovima došli tu gdje jeste. Pa koji je to narod, kojeg više puta pominjete?
Došli ste prije nekoliko dana u Patrijaršiju, u Beogradu, da bi saopštili „volju naroda CG da vladika Joanikije mora biti Mitropolit Crnogorsko primorske Mitropolije“. Ne spominjući SPC.
Mnogi, nazovi komentatori, nažalost, nijesu shvatili smisao tog iskaza. To što je bila suštinska volja, ne samo vjerujućeg naroda u Crnoj Gori, nego i vladika u Saboru SPC , aktuelnom premijeru je poslužilo da pokrije izdaju sa kojom je došao u Beograd da ne potpiše Temeljni ugovor između Crne Gore i Srpske Patrijaršije!
Da bi skrenuo pažnju javnosti sa svog, još jednog nepočinstva, zaprijetio je, kao mirjanin, Saboru SPC (nečuveno!), kako moraju da izaberu Mitropolita, koga su, inače, vladike gotovo jednoglasno sjutradan izabrale, „po volji naroda Crne Gore“!
To bi, otprilike, bilo isto kao da je rekao: „Ja očekujem da će sjutra svanuti dan, a ako ne svane – imaćete posla sa mojim narodom!“
Vidjeli smo, profesore, koga ste te noći sa sobom poveli da vam štiti leđa. Ostalo je zagonetno ko je bio četvrti član vašeg tima, predstavnik jedne zapadne ambasade, zadužen, očito, da spriječi eventualno kolebanje. Ja, otprilike, znam, ali ne bih da nagađam. Valjda će se znati ovih dana, a možda ćete i Vi to reći „svom vjernom narodu“.
Odlažući potpis, navodno do dana upokojenja blaženopočivšeg Mitropolita Amfilohija, 30. oktobra, premijer je još jednom zloupotrebio uspomenu na visokopreosvećenog Božjeg poslanika u Crnoj Gori. I to, narodski rečeno, iz krajnje ćiftinskih razloga. Osjećajući da se bliži kraj njegovoj štetočinskoj vladavini, htio je, na taj način, da produži njeno ničim zasluženo trajanje! I previše je „tehničkih grešaka“ za jednog mašinca!
Da su u pitanju, sportski rečeno, greške u koracima, čovjek bi se još mogao nadati. Ali, kad je svaki korak – greška, onda, bojim se, tu nema ni nade, ni popravke.
Kad sam spomenutu osobu, u jednom od poslednjih tekstova na ovom Portalu, pomenuo kao agenta „spavača“, učinio sam to, ne po oficijelnom saznanju, nego prema intuiciji. Ali, bojim se da sam bio u pravu!
U svojim budućim obraćanjima javnosti, (ako ih uopšte bude) nadam se , najiskrenije, da nećete, profesore, spominjati „narod Crne Gore“, jer Vi na to nemate nikakvo pravo!
