„Anestezija“ na poprištu srpske vojničke slave

3
1285

Tačno u 8 časova ujutro 14.septembra otpočela je artiljerijska priprema duž celog Solunskog fronta. U rano jutro narednog dana u napad je krenula pešadija.

Petnaestog septembra oko 10 časova prošli smo kroz rovove Jugoslovenske divizije koja se nalazila u drugom ešalonu i koja je uvedena u brobru oko 16 časova. Ubrzo smo prošli i kroz napuštene rovove 17 kolonijalne divizije. Desno od nas se ukazao Veternik na koji je napadala Šumadijska divizija a levo Soko na koji su napadale francuska 122. i naša Drinska divizija.

Kada smo izbili na Dobro polje svuda je vladala tišina i mir. U razrušenim i napuštenim bugarskim rovovima nije bilo nikoga ali se nismo začudili. Pa bio je ovo 15.septembar 2018.godine, stota godišnjica od veličanstvene pobede srpske vojske.

Proboj Solunskog fronta i ofanziva snaga Antante koje je predvodila srpska vojska najznačajnija je vojna pobeda srpske oružane sile u njenoj istoriji. Bila je to prilika u kojoj se srpska vojska izdigla iznad svojih nacionalnih okvira i na Solunskom frontu, koga su Britanci smatrali provincijskim pozorištem, izveli dramu koja je zadivila ceo Svet. Slom Solunskog fronta bitno je uticao na ishod Prvog svetskog rata. Uzvraćajući na telegram kojim je obavešten o kapitulaciji Bugarske nemački Kajzer je napisao „Zar 62.000 Srba da odluče sudbinu rata. Sramota!“. A u svom obraćanju državnom kancelaru načelnik Generalštaba nemačke vojske Fon Hindeburg je, 3.oktobra 1918.godine, je naglasio: „Vrhovna komanda ostaje pri svome mišljenju od ponedeljka 29.septembra o.g.da se odmah predloži mir našim neprijateljima. Usled sloma Makedonskog fronta …..nema izgleda da se neprijatelj može prisiliti na mir. Pod ovakvim okolnostima predlažemo da se borba prekine….“.

Ali ono što nas je začudilo bila je činjenica da smo bili sami. Tri Srbina, jedan Makedonac i 7-8 Bugara bili su jedini na ovom strašnom poprištu srpske vojničke slave.

Da Vas podsetimo:  Prvo etničko čišćene u Evropi bilo je nad Srbima

Ispred tri srpske divizije Druge armije kojom je komandovao Stepa Stepanović bili su Bane, Peđa i Dragan. Premijer/ka Brnabić, kao i ministri Ružić i Đorđević nisu mogli da stignu jer su narednog dana imali „svoju“ Paradu. Ni ambasador Nemačke u Srbiji Tomas Šib nije mogao da stigne i oda počast onima koji su slomili nemački imperijalizam a čiji su sinovi slomili i nemački nacizam. Bio je zauzet organizacijom prijema povodom održavanja „njihove“ Parade, kojem je prisustvovao zamenik ministra spoljnih poslova te zemlje Mihael Rot.

Tog lepog i sunčanog dana cela vlada i državna uprava bili su zauzeti drugim poslovima. Verovatno su imali preča posla, Parada, zimnica, roštilj….

A svima nama ostavljam da se zamislimo da li smo dostojni tih junaka koji su jurišajući uz padine Moglenskih planina pokrenuli lavinu koja se nije zaustavila do Karavanki i Temišvara. Da li smo tog dana zapalili sveću za onih 614 ratnika koji su u proboju dali svoj život i da li smo mi u svojim srcima već zaboravili Otadžbinu u kojoj živimo a koje se oni za tri godine izgnanstva nisu odrekli?

Ili je, možda, na delu organizovana „anestezija“ srpskog naroda. Pokazalo se da nije problem „Kosovski mit“ i mitovi uopšte. Problem su i istorijske činjenice koje mogu dovesti do toga da Srbi sačuvaju nacionalno dostojanstvo i svest o sopstvenoj snazi. Ali arhitektama ovog „projekta“ mora biti jasno da su srpski ratnici dve godine čamili u memli svojih rovova da bi ih potom želja za slobodom i pravdom ponela kao vihor ka porobljenoj Otadžbini lomeći sve pred sobom. Neka ih ovaj lagani dremež srpskog državnog vrha ne zavarava, za narod je ovo samo malo zatišje pred buru.

Da Vas podsetimo:  Rušenje na Slaviji uprkos protivljenju dela javnosti

Ne potcenjujte potomke ratnika sa Dobrog polja i Veternika!

Dragan Krsmanović
Analitički forum

3 KOMENTARA

  1. „Kompletna rekonstrukcija memorijalnog kompleksa Zejtinlik biće završena za 15 dana, izjavio je u subotu u Solunu državni sekretar ministarstva za rad Negovan Stanković, povodom obeležavanja stogodišnjice proboja Solunskog fronta. Stanković je podsetio da je Vlada Srbije za rekonstrukciju tog memorijalnog kompleksa na kome počiva skoro 8.000 srpskih junaka izdvojila 220.000 evra. Poručio je da će srpsko vojničko groblje za 15 dana dobiti izgled dostojan značaja koji ima za srpski narod i srpsku istoriju.“
    Izvor: dnevni list Danas 02.10.2018.

    Zaključak:
    Neko iz vrha državne vlasti u Srbiji redovno čita portal Koreni…

    Elektronski mediji u Srbiji su obavestili javnost u subotu uveče (30.09.2018.) da je na Zejtinliku organizovana „Centralna državna proslava“ proboja Solunskog formta na kojoj su prisutvovali Nikola Selaković i Aleksandar Vulin.

    Raduje me činenica da je „nađen“ i novac za obnovu Srpskog vojničkog groblja na Zejtinliku.

    U Srbiji se još uvek neke stvari mogu promeniti na bolje javno izgovorenom rečju.

    Ima nade za Srbiju!

  2. Velika moralna kriza u kojoj se nalazi srpski duh, traje…

    Sto godina je od proboja Solunskog fronta, a o tome čute SPC, „Srpska“ akademija nauka, Matica „Srpska“, država Srbija….

    Na žalost velike datume naše istorije sada a verovatno i ubuduće obeležavaće samo pojedinci iz redova srpskog naroda. Kada oni ne budu više živi, nestaće i naše sećanje na naše pretke i njihovu žrtvu.

    Bio sam pre 4 meseca prvi put u Solunu i na Zejtinliku. Nisam mogao da se načudim zapuštenosti ovog vojničkog groblja i spomen kosturnice, koja propada u memli i vlagi. U senci jednog čempresa zatekoh čoveka od preko 80 godina u ritama u nekakvoj kombinaciji uniformi JNA sa kraja osadmedsetih godina prošlog veka. Reče mi da se zove Đorđe i da je on čuvar goblja. Kada ga upitah zato je groblje ovako zapušteno, reče mi da je obnova u nadležnosti Srbije i da ne zna kada će groblje biti obnovljeno. Uskoro, prekidosmo razgovor jer je u kompelks groblja nagrnula gomila plugolih razuzdanih ljudi, koja je brže bolje počeka da se „selfuje“ valjda da ovekoveči svoje prisutvo na ovom mestu i da o tome izvesti svoje pratioce na društvenim mrežama. Prijatelj koji je bio samnom reče mi da poznaje neke ljude iz ove „vesele“ gomile i da su u pitanju notari iz Beograda a da ih predvodi predsednik Udruženja notara….

    Od ljubaznog gospodina (inače rodom iz Pirota) koji preko puta Zejtinlika ima prodavnicu suvenira saznah da je Tito, poslednji put obnovio ovo groblje (negde 1966 godine). Saznadoh i da su pre godinu dana sve zemlje koje imaju svoja vojnička groblja pored srpskog na Zejtinliku obnovila ista… Takođe, saznadoh da zemljište na kome se nalazi Srpsko vojničko groble na Zejtinliku vlasništvo države Srbije, što će reći da je eksteritorijalno i da grčke vlasti nemaju nad njim vlasništvo, a da je za uređenje groblja nadližno Ministrstvo za rad i boračka pitanja Vlade Repulike Srbije. Pitao sam ga da li je neko od državnih organa dolazio u posetu groblju u sklopu priprema za oblelžavanje 100 godina od proboja Soluskog fronta. Reče mi da mu to nije poznato i da procenjuje da nikanvih manifestacija na ovom mestu neće verovatno ni biti u sklopu ove godišnjice.

    Napustio sam ovo mesto tužan i ponižen, shvatajući da se zvanična Srbija, kojom 40 godina ne upravlja Tito, već „demokratski“ izabrani predstavnici naroda, odrekla svoje slavne prošlosti i sebe i da ću morati kao pojedinac da sam svojojom rečju štitim srpsku istoriju od zaborava.

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime