Objavljivanje pisma Nikole Janića Aleksandru Vučiću od 25.11.1998, kao povod

0
1082
Foto: Pixabay.com

Mnogo je razloga bilo da Nikola Janić – danas, posle toliko godina, objavi pismo koje je krajem 1998. godine, u svojstvu predsednika „Glasa srpskog naroda“, organizacije osnovane u ono ludo vreme koje se u Srbiji ustalilo pod nazivom „devedesete“, uputio Aleksandru Vučiću, tadašnjem Ministru informisanja u Vladi Republike Srbije. 

       Vladavina SPS-a – Milošević i JUL-a – Mirjana Marković, je tada, posle toliko godina lutanja i nerazumnih odluka bila u ćorsokaku i očekivao se epilog koji je nažalost i usledio bombardovanjem Srbije, samo nekoliko meseci kasnije, 24. Marta 1999. godine.   

       U očekivanju toga najgoreg, 24 marta 1998. godine, formirana je tzv. druga vlada Mirka Marjanovića  – široka koalicija od 36 članova, u kojoj su, pored SPS-a i Jula-a, Šešeljevi radikali bili zastupljeni sa čak 15 članova, od kojih su dva – Vojislav Šešelj i Tomislav Nikolić, bili i potpredsednici, a Aleksandar Vučić Ministar informisanja.  

       Osokoljeni uogom spasioca u Vladi, Radikali su se posebno raspojasali, što je u oblasti informisanja, o čemu je u pismu Nikole Janića reč, došlo do posebnog izražaja. U toj oblasti su Vojislav Šešelj, kao potpredsednik i njegov najbolji đak, Aleksandar Vučić, kao Ministar informisanja vodili glavnu reč. 

       Iz tog perioda je i „čuveno“ Šešeljevo pismo „Kurvi del ponte“, potom Rambuje, pa  NATO bombardovanje, zatim ubistvo Slavka Ćuruvije, vlasnika i urednika Dnevnog telegrafa, bombardovanje RTS-a – kojom prilikom je stradalo 16 zaposlenih, sa nikad odagnanom sumnjom da su oni svesno žrtvovani, kako bi se svetu poslala poruka o NATO zločinima prema civilnom stanovništvu. Sumnju potkrepljuju i tvrdnje da je bombardovanje RTS-a bilo prethodno najavljeno, jer da nije tako, kako bi se drugačije objasnilo to što je Vučić, neposredno pre bombardovanja, svoju majku, jednu od zaposlenih, izveo sa posla. Uostalom, zašto bi Dragoljubu Milanoviću, tadašnjem direktoru RTS-a, za to bilo suđeno i bio osuđen na 10 godina zatvora.

       A ako je to bila svesno smišljena „ratna strategija“ nema sumnje da su za to odgovorni Šešelj i Vučić, bilo za to što su je oni smislili ili nisu sprečili, jer to spada u medijsku sferu u kojoj su oni neprikosnoveno odlučivali.

       Nikola Janić je krajem 1998 – posle punih devet meseci te vlasti, imao dovoljno razloga da Ministru informisanja pošalje ovo pismo i kao da je predosećao šta sve iz takvog rukovođenja medijskom sferom mže da se desi, u čemu je i najveći značaj tog pisma.

      A zašto ga danas ponovo objavljije – pa zato što današnji politički trenutak u Srbiji veoma podseća na ono vreme i što i danas isti akteri o svemu odlučuju, što deluje kao veliko upozorenje.

* * *

       A kako to prekršajno sudovanje izgledalo u praksi, evo jednog primera („Blic“, 10.  avgust  2000):  „Dnevnik ‘Danas’ opet na sudu – Tužilac traži maksimum“. 

       “Sudija za prekršaje Zlatko Jovanović odbio je juče zahtev Biljane Kajganić, pravnog zastupnika dnevnika „Danas“, da se obustavi prekršajni postupak protiv tog lista koji je po Zakonu o informisanju pokrenut na zahtev potpredsednika Vlade Srbije Vojislava Šešelja, a zbog objavljivanja vesti agencije FoNet.

       Šešelj je podneo prekršajnu prijavu protiv osnivača „Danasa“, preduzeća „Dan graf“, direktora Dušana Mitrovića i odgovornog urednika „Danasa“ Veseljka Koprivice. U zahtevu je navedeno da je objavljivanjem saopštenja Demokratske alternative, 4. avgusta, u kojem se navodi da je lider radikala „u jednoj firmi na novobeogradskoj obali Save odštampao osam miliona izbornih plakata i za to platio dva miliona maraka“, povređeno pravo njegove ličnosti.

       Biljana Kajganić je zahtev za obustavu postupka obrazložila time da je list samo preneo informaciju agencije Fonet.

       Ona je ukazala da je u sličnoj situaciji list „Blic“ oslobođen odgovornosti za kršenje Zakona o informisanju zbog objavljivanja vesti agencije Beta. Kajganić je tražila da se postupak bar odloži dok se glavni i odgovorni urednik Foneta Zoran Sekulić ne vrati s odmora u Beograd, kako bi prisustvovao postupku i potvrdio autorstvo sporne informacije. Nakon jednočasovne pauze, sudija Jovanović je odbio sve zahteve lista „Danas“.

       Tužilac je izjavio da je njegovom ugledu naneta šteta objavljivanjem neistinitih informacija u listu „Danas“, a ne što je tu vest emitovala agencija Fonet koja je „marginalna“. On je naglasio da zahteva maksimalnu kaznu, jer je ova medijska kuća više puta osuđivana po Zakonu o javnom informisanju, i to nekoliko puta po njegovim prijavama. Suđenju je prisustvovao i republički ministar za informisanje Aleksandar Vučić.  

       U izveštaju sa ovog interesantnog suđenja se ne pominje da li je sudija Zlatko Jovanović i pokušao da utvrdi da li je inkriminisana vest, koja je toliko nanela štete ugledu potpredsednika Vlade Srbije, bila zaista neistinita ili nije. To bi sa pravnog aspekta moralo biti značajno, makar za odmeravanje visine kazne. Biće da se time nije bavio i da je jednostavno poverovao na reč tužiocu da je u pitanju neistinita informacija. Lažu, dušo! 

       Inače, tužilac – Vojislav Šešelj, odnedavno je i profesor Pravnog fakulteta u Beogradu. Nemam pojma šta predaje, jer takvu informaciju nisu hteli da mi kažu telefonom. Kažu da na predavanja i ispite dolazi u pratnji naoružanih telohranitelja. Iako se zna da i on lično voli da mlatara pištoljima, ne zna se da li i on dolazi naoružan – njega niko i ne sme da pretresa. 

       Do 18 časova presuda nije saopštena, što donekle predstavlja odstupanje od već poslovične efikasnosti ovih sudija. Mora da je nesrećni Zlatko morao još sa nekim da se konsultuje”.

       A u nastavku pomenutog izveštaja navodi se i sledeće:

       „U prvom delu usmenog pretresa sudija nije dozvolio snimanje, da bi nakon pauze jedna televizijska ekipa bez problema snimala ceo tok suđenja. Na pitanje novinara da li je još uvek zabranjeno snimanje, sudija je rekao da jeste, ali da je ovoj ekipi dozvolio jer nisu ometali tok suđenja.“ Svi su ljudi ravnopravni, a naročito neki!

       Sutradan, u istom listu, pronalazim vest – NUNS protestuje zbog kažnjavanja dnevnog lista „Danas“. Plaćena kazna od 340.000 dinara.

       Sudija za prekršaje Zlatko Jovanović, na osnovu Zakona o javnom informisanju, kaznio je prekjuče dnevni list „Danas“ sa ukupno 340.000, što je juče i plaćeno.

       Nezavisno udruženje novinara Srbije osudilo je ovo kažnjavanje, ističući da je ovaj list do sada sedam puta osuđivan i da ukupna globa iznosi više od dva miliona. „Pokazalo se da se kampanja zastrašivanja i finansijskog gušenja nerežimskih medija nastavlja nesmanjenom žestinom. To najrečitije govori da režim nezavisno novinarstvo doživljava kao otvorene neprijatelje koje će bez milosti progoniti“, naglašava se u saopštenju NUNS-a.

       Zlatko, nesrećniče, koje si ti to škole učio i koliko te to i čime plaćaju da pristaješ da tako sudiš! Zar se ne plašiš da svojim kolegama, prijateljima i rodbini pogledaš u oči. A ako su i oni kao i ti, zar se svi skupa ne plašite, da će ovo nevreme kad-tad proći. Šta ćete tada sa sobom. U koje ćete boje tada da se presvlačite, jer takvi kao što ste vi mogu da igraju za sve ekipe. ( Dragiša Čolić, Opančarska hronika, Beograd, 2012). ( Dragiša Čolić, Opančarska hronika, Beograd, 2012).

       O tada donetom novom Zakonu o informisanju i kako su u praksi ta suđenja izgledala, u sutrašnjem tekstu.

Predrag Rakočević
Dragiša Čolić

Pročitajte i:

Objavljivanje pisma Nikole Janića Aleksandru Vučiću od 25.11.1998, kao povod (2)

Pismo Nikole Janića Vučiću 1998. – tadašnjem ministru informisanja

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime