Da li postoji razlika između srpskih i nemačkih plagijatora disertacija?

0
866
Foto: pixabay.com

ŠTUTGART/BERLIN   Poznato je  da  mnogi  naši političari, posebno oni iz stranke, оd mnogih u Srbiji  odavno već zvanih  „NAZADNJACI“,  „čuveni“ esenesovci,   vole, kako se u našoj zemlji  kaže, hleba bez motike.  Ili još tačnije –žele mnogo para  skoro bez ikakvog  rada! 

Kada se pogledaju imovinske karte vodećih političara ili se čuje šta sve beogradska čaršija priča o imovini  nekih iz vrha države,  mnogima je sve  jasno. Verovatno ta  bogatstva potiču od mita  u smislu –ja tebi posao, ti meni proviziju u džep. Ili, ako su veće sume u pitanju, doznake stižu na neki od tajnih računa u inostranstvu. Gde ima dima, ima i vatre- kažu  Srbi od pamtiveka.

 Samo tako se mogu objasniti često astronomske, očighledno zbog korupcije i plaćanja mita „naduvane“  cene  npr. za izgradnju autoputeva, obavljanja nekih radova   po dva ili tri puta, loš kvalitet radova itd. Cene po kilometru lošije izgrađenog autoputa, u Srbiji ne zaostaju    mnogo za cenom jednog kilometra modernog puta npr.u Nemačkoj  -u  državi u kojoj prosečna mesečna bruto plata stručnih radnika na  izgradnji puteva iznosi oko 4.000  do 4.500 evra, dok u Srbiji radnik crkava radeći za neku  stranu putarsku firmu  za oko 500 do 700 evra bruto.  

Najverovatnije  visoke cene stranih firmi stoje u tesnoj vezi sa moćnicima kojima se  iz prenaduvanih cena  provizijamas i mitom pune džepovi. Od pomenutih bruto plata, kako u Nemačkoj  tako i u Srbiji,  odbijaju se zakonom  propisani doprinosi. Kod nas  samo onda ako  je strani poslodavac  prijavio radnike što  često, pišu mediji, nije slučaj.  

Pokazalo se da  nekim srpskim  političarkama i političarima  nisu dovoljne samo vile na Dedinju u Beogradu, luksuzni stanovi od najmanje  2 ara površine ili  silni apartmani   negde na nekom lepom moru, luksuzne jahte,  automohili, skupi satovi i  odela od po 5000 evra, Luj Viton tašne, zlato i dijamanti i slične  skupe „igračke“.  Oni  očigledno žarko  žele i određeni društveni status.

Znamo da je podosta ovih koji bi da  predstavljaju političku elitu Srbije ne samo kroz svoje ko zna kako stečeno  bogatstvo nego   i kroz  na brzinu  i bez mnogo muke stečenih diploma ne nekom od   brojnih  privatnih  „univerziteta“. Često se čita, sluša ili gleda   da su neki od pomenutih „univerziteta“  verovatno u vlasništvu srpskih mafijaša.  

Onda zaista glupo izgleda  kada bi na vizit karti nekog od tih prebogatih političara bez završenog „pravog“  fakulteta, koji nije čak  ni na mućku uspeo da kupi diplomu, stajalo npr. samo „ građevinski tehničar“, „magacioner“ ili“ radnik“.  U  nekim  slučajevima, kada i pored bogatstva zavlada  i sujeta,   nije dovoljno biti  samo    „ dipl. pravnik“  ili  imati  neku od  drugih  „tiutula sa diplomom“  ali bez  prestižne, žarko željene  doktorske  titule!

Da Vas podsetimo:  Klinton ih voli mlade ili šta hoće „Vašington post”?

Pošto se u  Srbiji sve  prodaje, čak je dobrim delom  već rasprodata i kompletna  država,  ali  i kupuje sve i svašta, u zemlji  koju su zajahali  esenesovci smatrajući je svojim privatnim posedom, i gde se, npr.  nije tačno  znalo ni koji je fakultet završio  prethodni predsednik države, nije nikakvo čudo da je nastala „hiper-proizvodnja“  svakakvih doktora nauka! Zli jezici tvrde da u odnosu na broj stanovnmika Srbija ima najviše  novopečenih „doktora nauka“ u Evropi. 

 Uzgred da pomenemo, da  bivši predsednik Srbije  čak  nije znao kako mu se zvao fakultet  gde je možda stvarno nekada studirao, a ni naziv visokoškolske ustanove  u kojoj je magistrirao.   Svoju „zaboravnost“ je u jednoj TV emisiji  pravdao zbunjenošću pred TV kamerama.  Priča se, ne ulazeäi u taönost priöa,  da je diplomu  dobio na mufte preko Univerziteta „Braća Karić“  a diplomski rad i magistraturu su odradli, umesto Tome N.  -profesori sa tog fakulteta! 

Naravno da je i po pitanju akademskog obrazovanja bivšeg predsednika    u javnosti sve  prošlo kao poznato „svako čudo traje tri dana“! Slično bi, verovatno bilo i sa  doktoratom  Malog Siniše, ili Siniše Malog- nazovite ga kako vam je volja,  da nije vredni profesor na nemačkoj Visokoj školi za biznis, dr Raša Karapandža,  zajedno  sa drugim stručnjacima,  počeo da tvrdi da se pomenuta  doktorska disertacija bazira na  bezobraznim plagiranjima  radova drugih autora! Pošto su neki od  SNS-a nezavisni mediji nalaze prof. Karapandže izneli u javnost, Srbija je dobila svoje  novo „čudo“ koje je ipak, hvala Bogu,   trajalo duže od čuvena  samo tri dana!

Sećamo se da se i „ kuka i motika“ iz redova esenesovaca, na  čelu sa samoimenovanim voždom Srbije AV koji sve zna, sve ume, sve može isl. , digla da u javnosti brani i lik i (ne)delo Siniše Malog.  Vožd je sebi dozvolio slobodu  ocenjivanja disertacije tobožeg dr. Malog,  kazavši pred TV kamerama  –citat- „ja sam to pregledao i sve je u redu, doktorat je validan“. Po njemu- kraj priče! 

Naravno da su se mnogi akademski obrazovani građani Srbije  upitali koje kvalifikacije poseduje- tada i danas aktuelni  srpski predsednik, da može da ocenjuje  šta je u jednoj disertaciji plagijat a šta ne. 

U beogradskoj čaršiji se odavno šuška da su i drugi „nazadnjaci“ plagirali svoje  magistarske  i doktorske disertacije, upirući prst  i na čuvenu „Kosovku devojku“ –davno „pobeglu“ sa Kosmeta.  Ona sada pod dirigentskim štapićem Aleksandra Vučića i od ne tako davno po  instrukcijama  Malog (plagijatora),  ušuškanog u kabinet ministra, rukovodi Narodnom bankom Srbije.  „Kosovka (bivša) devojka“ je doktorirala  na  fakultetu „Edukons“ u Sremskoj Kamenici,  mentor joj je bio partijski drug Milenko Dželatović! Znači i tu važi izreka  –ko će kome, nego svoj svome!

Da Vas podsetimo:  Ukras pravoslavne Đakovice

Izgleda da su se  istražitelji u „slučaju  Mali“  verovatno umorili, pa  su, po sopstvenoj odluci ili na mig nekog moćnika, prestali da čeprkaju po doktorskoj disertaciji  Jorgovanke Tabaković ali i po disertaciji aktuelnog ministra policije . Ništa se dalje nije čulo, utihnule su  svojevremene  sumnje  o validnosti doktorske titule Nebojše Stefanovića koji je sa  privatnog univerzitetea Megatrent poneo, po rečima kritičara, plagiranu doktosku titulu. 

Naravno da često više nije moguća provera brojnih doktorata  srpskih političara jer su dokumanta zagubljena, fakulteti ugašeni, a najteže su provere  u onim delovima bivše zajedničke države gde su u poslednjem ratu popaljene   arhive. Sumnje su ostale da  su  brojni današnji političari  ispred čijih imena stoji akademska titula mr. li dr plagirali, kupili ili platili druge da im  „odrade“ mukotrpne postdiplomske studije, naravno za pristojne honorare, ali i magistrate i doktorske disertacije.

Ako nam je za utehu  da  ne samo Srbijom vladaju,  lažni „doktori“ – pomenimo da i u tehnološko i industrijski visoko razvijenoj Nemačkoj ima među političarima sličnih slučajeva. Jedina razlika je da  lažni „doktori nauka“ u nemačkoj državi, kada se otkriju,   gube svoje pozicije, ministarska mesta, dobre zarade  ali i ugled u društvu. 

U zemlji Srba  jedan plagijator je doduše kažnjen oduzimanjem doktorske titule ali je, i pored indirektne izjave njegovog vožda de je verovatno učestvovao i  u kirivičnom delu rušenja Savamale, ipak je  i bez lažne doktgorske titule, umesto zaslužene kazne,   katapultiran    u fotelju  ministra finansija! Naravno da ni  istraga  a još manje sudski proces o Savamali nikada neće biti  privedeni kraju!

Nemački ministar odbrane iz reda Hrišćanske socijalne unije (CSU) , koalicione partije u vladi  Angele Merkel,  Karl-Teodor cu Gutenbegr  je 2011.  uhvaćen u plagiranju. Brzo je  ostao  bez položaja i preselio se u SAD jer  je u Nemačkoj i krivično gonjen. Nedavno je u Engleskoj ipak ponovo doktorirao! Čak i oni  najsumnjičaviji misle da je ovog puta sve u redu i da Karl-Teodor nije toliko glup  da ponovi istu grešku- prepisivanja   tuđih naučnih radova. 

Iz javnosti dostupnoj listi se vidi da je   iz vladajuće partije Angele Merkel,  Hrišćanske demokratske unije CDU,  sedmoro političara   uhvaćeno  da su plagirali doktorske disertacije: Wolfgang Dipel- doktorat poništen 2015.  Florian Graf, poništeno 2012. g. Andreus Kasper je  2010.g. ostao bez doktorske titule, Matias Profrok -2011. Anete Šavan –ministarka prosvete u Štutgartu  od 2013.  je bez dr titule, Danijel Folk  od 2013. Urzula fon der Lajen –bivša ministarka odbrane, od svoje prijateljice   Angele Merkel  progurana na mesto predsednice „vlade“ Evropske unije (predsednica Evropske komisije)  i pored afera oko angažovanja nepotrebnih „stručnjaka“ sa  strane u Ministarstvo  odbrane za preko 150 miliona evra, bila je na listi sumnjivih doktoranata. U njenoj disertaciji od ukupno 62 stranice, na 27 strana je nađen –citat-  plagijat! Ipak, političke veze su učinile svoje. Urzuli je pripisano „nenamerno preuzimanje štiva iz  tuđih  stručnih radova“! Tako joj je ostala doktorska titula,uz to je dobila  ogromnu godišnju platu od oko 320.000 evra u Evropskoj  komisiji kao  i sve druge  privilegije. 

Da Vas podsetimo:  Granica kao sudbina

Tu bar delimičnu  „sreću“ njena partijska kolegionica Aneta Šavan, i pored prijateljstva sa Angelom Merkel,  nije imala. Ostala je bez doktroske titule, ali ne i bez dobre zarade. Verovatno na mig Angele,  sa mesta ministarke prosvete u pokrajini Baden-Virtemberg prebačena je i bez „dr titule“ na radno mesto ambasadorke u –Vatikanu!

Pomenimo da  su i drugi političari osim pomenutih,  ostali bez svojih doktorskih titul.  Iz partije Slobodnih demokrata  (FDP)  nekdadašnjeg čelnika te skupine Hans-Ditriha Genšera, glavnog utemeljivača  nove proustaško-nacističke  Nezavisne države Hrvatske,  četvoro poznatih članova  nisu više doktori nauka,  U „sestrinskoj“ partiji Angele Merkel  -Hrišćansko socijalnoj uniji (CSU)  samo dvoje je izgubilo zvanja „dr“, dok je  u redovima socijalista nađen samo jedan jedini  plagijator doktorske disertacije!

Ipak, pošto mnogi stručnjaci misle da je ovako malo poništenih doktorata u Nemačkoj samo vrh ledenog brega,  verovatno će se uz nove, odlične kompjuterske programe  koji olakšavaju  poređenje plagijata sa originalnim, objavljenim  stručnim radovima, uskoro  otkriti  i drugi plagijatori. 

Razlike  između otkrivanja plagijata u Nemačkoj i u Srbiji itekako postoje:  U demokratskoj  i pravnoj državi plagijatori, osim u veoma retkim izuzetcima koje smo i ovde pomenuli, ostaju bez titula,  radnih mestra, ugleda u društvu –često i bez visokih zarada. U Srbiji se, kao u slučaju Siniše Malog, prvo veoma dugo lamentira o validnosti doktorata, sa vrha države se oštro  negira dokaziv plagijat, a kada se isti i poništi, umesto kazne, sledi  dodela još važnije  funkcije.Na primer fotelje  ministra finansija. Tu je i  veća mogućnost muvanja pa možda, verovatno,  još veće bogaćenje kroz još više  stanova u Srbiji, apartmana  u inostranstvu, možda i više gotovine za „crne dane“  na stranim računima- ali   i drugih bogastava! 

Predrag Rakočević
Predrag Rakočević,
Štutgart

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime