ŠTUTGART/BERLIN Poznato je da mnogi naši političari, posebno oni iz stranke, оd mnogih u Srbiji odavno već zvanih „NAZADNJACI“, „čuveni“ esenesovci, vole, kako se u našoj zemlji kaže, hleba bez motike. Ili još tačnije –žele mnogo para skoro bez ikakvog rada!
Kada se pogledaju imovinske karte vodećih političara ili se čuje šta sve beogradska čaršija priča o imovini nekih iz vrha države, mnogima je sve jasno. Verovatno ta bogatstva potiču od mita u smislu –ja tebi posao, ti meni proviziju u džep. Ili, ako su veće sume u pitanju, doznake stižu na neki od tajnih računa u inostranstvu. Gde ima dima, ima i vatre- kažu Srbi od pamtiveka.
Samo tako se mogu objasniti često astronomske, očighledno zbog korupcije i plaćanja mita „naduvane“ cene npr. za izgradnju autoputeva, obavljanja nekih radova po dva ili tri puta, loš kvalitet radova itd. Cene po kilometru lošije izgrađenog autoputa, u Srbiji ne zaostaju mnogo za cenom jednog kilometra modernog puta npr.u Nemačkoj -u državi u kojoj prosečna mesečna bruto plata stručnih radnika na izgradnji puteva iznosi oko 4.000 do 4.500 evra, dok u Srbiji radnik crkava radeći za neku stranu putarsku firmu za oko 500 do 700 evra bruto.
Najverovatnije visoke cene stranih firmi stoje u tesnoj vezi sa moćnicima kojima se iz prenaduvanih cena provizijamas i mitom pune džepovi. Od pomenutih bruto plata, kako u Nemačkoj tako i u Srbiji, odbijaju se zakonom propisani doprinosi. Kod nas samo onda ako je strani poslodavac prijavio radnike što često, pišu mediji, nije slučaj.
Pokazalo se da nekim srpskim političarkama i političarima nisu dovoljne samo vile na Dedinju u Beogradu, luksuzni stanovi od najmanje 2 ara površine ili silni apartmani negde na nekom lepom moru, luksuzne jahte, automohili, skupi satovi i odela od po 5000 evra, Luj Viton tašne, zlato i dijamanti i slične skupe „igračke“. Oni očigledno žarko žele i određeni društveni status.
Znamo da je podosta ovih koji bi da predstavljaju političku elitu Srbije ne samo kroz svoje ko zna kako stečeno bogatstvo nego i kroz na brzinu i bez mnogo muke stečenih diploma ne nekom od brojnih privatnih „univerziteta“. Često se čita, sluša ili gleda da su neki od pomenutih „univerziteta“ verovatno u vlasništvu srpskih mafijaša.
Onda zaista glupo izgleda kada bi na vizit karti nekog od tih prebogatih političara bez završenog „pravog“ fakulteta, koji nije čak ni na mućku uspeo da kupi diplomu, stajalo npr. samo „ građevinski tehničar“, „magacioner“ ili“ radnik“. U nekim slučajevima, kada i pored bogatstva zavlada i sujeta, nije dovoljno biti samo „ dipl. pravnik“ ili imati neku od drugih „tiutula sa diplomom“ ali bez prestižne, žarko željene doktorske titule!
Pošto se u Srbiji sve prodaje, čak je dobrim delom već rasprodata i kompletna država, ali i kupuje sve i svašta, u zemlji koju su zajahali esenesovci smatrajući je svojim privatnim posedom, i gde se, npr. nije tačno znalo ni koji je fakultet završio prethodni predsednik države, nije nikakvo čudo da je nastala „hiper-proizvodnja“ svakakvih doktora nauka! Zli jezici tvrde da u odnosu na broj stanovnmika Srbija ima najviše novopečenih „doktora nauka“ u Evropi.
Uzgred da pomenemo, da bivši predsednik Srbije čak nije znao kako mu se zvao fakultet gde je možda stvarno nekada studirao, a ni naziv visokoškolske ustanove u kojoj je magistrirao. Svoju „zaboravnost“ je u jednoj TV emisiji pravdao zbunjenošću pred TV kamerama. Priča se, ne ulazeäi u taönost priöa, da je diplomu dobio na mufte preko Univerziteta „Braća Karić“ a diplomski rad i magistraturu su odradli, umesto Tome N. -profesori sa tog fakulteta!
Naravno da je i po pitanju akademskog obrazovanja bivšeg predsednika u javnosti sve prošlo kao poznato „svako čudo traje tri dana“! Slično bi, verovatno bilo i sa doktoratom Malog Siniše, ili Siniše Malog- nazovite ga kako vam je volja, da nije vredni profesor na nemačkoj Visokoj školi za biznis, dr Raša Karapandža, zajedno sa drugim stručnjacima, počeo da tvrdi da se pomenuta doktorska disertacija bazira na bezobraznim plagiranjima radova drugih autora! Pošto su neki od SNS-a nezavisni mediji nalaze prof. Karapandže izneli u javnost, Srbija je dobila svoje novo „čudo“ koje je ipak, hvala Bogu, trajalo duže od čuvena samo tri dana!
Sećamo se da se i „ kuka i motika“ iz redova esenesovaca, na čelu sa samoimenovanim voždom Srbije AV koji sve zna, sve ume, sve može isl. , digla da u javnosti brani i lik i (ne)delo Siniše Malog. Vožd je sebi dozvolio slobodu ocenjivanja disertacije tobožeg dr. Malog, kazavši pred TV kamerama –citat- „ja sam to pregledao i sve je u redu, doktorat je validan“. Po njemu- kraj priče!
Naravno da su se mnogi akademski obrazovani građani Srbije upitali koje kvalifikacije poseduje- tada i danas aktuelni srpski predsednik, da može da ocenjuje šta je u jednoj disertaciji plagijat a šta ne.
U beogradskoj čaršiji se odavno šuška da su i drugi „nazadnjaci“ plagirali svoje magistarske i doktorske disertacije, upirući prst i na čuvenu „Kosovku devojku“ –davno „pobeglu“ sa Kosmeta. Ona sada pod dirigentskim štapićem Aleksandra Vučića i od ne tako davno po instrukcijama Malog (plagijatora), ušuškanog u kabinet ministra, rukovodi Narodnom bankom Srbije. „Kosovka (bivša) devojka“ je doktorirala na fakultetu „Edukons“ u Sremskoj Kamenici, mentor joj je bio partijski drug Milenko Dželatović! Znači i tu važi izreka –ko će kome, nego svoj svome!
Izgleda da su se istražitelji u „slučaju Mali“ verovatno umorili, pa su, po sopstvenoj odluci ili na mig nekog moćnika, prestali da čeprkaju po doktorskoj disertaciji Jorgovanke Tabaković ali i po disertaciji aktuelnog ministra policije . Ništa se dalje nije čulo, utihnule su svojevremene sumnje o validnosti doktorske titule Nebojše Stefanovića koji je sa privatnog univerzitetea Megatrent poneo, po rečima kritičara, plagiranu doktosku titulu.
Naravno da često više nije moguća provera brojnih doktorata srpskih političara jer su dokumanta zagubljena, fakulteti ugašeni, a najteže su provere u onim delovima bivše zajedničke države gde su u poslednjem ratu popaljene arhive. Sumnje su ostale da su brojni današnji političari ispred čijih imena stoji akademska titula mr. li dr plagirali, kupili ili platili druge da im „odrade“ mukotrpne postdiplomske studije, naravno za pristojne honorare, ali i magistrate i doktorske disertacije.
Ako nam je za utehu da ne samo Srbijom vladaju, lažni „doktori“ – pomenimo da i u tehnološko i industrijski visoko razvijenoj Nemačkoj ima među političarima sličnih slučajeva. Jedina razlika je da lažni „doktori nauka“ u nemačkoj državi, kada se otkriju, gube svoje pozicije, ministarska mesta, dobre zarade ali i ugled u društvu.
U zemlji Srba jedan plagijator je doduše kažnjen oduzimanjem doktorske titule ali je, i pored indirektne izjave njegovog vožda de je verovatno učestvovao i u kirivičnom delu rušenja Savamale, ipak je i bez lažne doktgorske titule, umesto zaslužene kazne, katapultiran u fotelju ministra finansija! Naravno da ni istraga a još manje sudski proces o Savamali nikada neće biti privedeni kraju!
Nemački ministar odbrane iz reda Hrišćanske socijalne unije (CSU) , koalicione partije u vladi Angele Merkel, Karl-Teodor cu Gutenbegr je 2011. uhvaćen u plagiranju. Brzo je ostao bez položaja i preselio se u SAD jer je u Nemačkoj i krivično gonjen. Nedavno je u Engleskoj ipak ponovo doktorirao! Čak i oni najsumnjičaviji misle da je ovog puta sve u redu i da Karl-Teodor nije toliko glup da ponovi istu grešku- prepisivanja tuđih naučnih radova.
Iz javnosti dostupnoj listi se vidi da je iz vladajuće partije Angele Merkel, Hrišćanske demokratske unije CDU, sedmoro političara uhvaćeno da su plagirali doktorske disertacije: Wolfgang Dipel- doktorat poništen 2015. Florian Graf, poništeno 2012. g. Andreus Kasper je 2010.g. ostao bez doktorske titule, Matias Profrok -2011. Anete Šavan –ministarka prosvete u Štutgartu od 2013. je bez dr titule, Danijel Folk od 2013. Urzula fon der Lajen –bivša ministarka odbrane, od svoje prijateljice Angele Merkel progurana na mesto predsednice „vlade“ Evropske unije (predsednica Evropske komisije) i pored afera oko angažovanja nepotrebnih „stručnjaka“ sa strane u Ministarstvo odbrane za preko 150 miliona evra, bila je na listi sumnjivih doktoranata. U njenoj disertaciji od ukupno 62 stranice, na 27 strana je nađen –citat- plagijat! Ipak, političke veze su učinile svoje. Urzuli je pripisano „nenamerno preuzimanje štiva iz tuđih stručnih radova“! Tako joj je ostala doktorska titula,uz to je dobila ogromnu godišnju platu od oko 320.000 evra u Evropskoj komisiji kao i sve druge privilegije.
Tu bar delimičnu „sreću“ njena partijska kolegionica Aneta Šavan, i pored prijateljstva sa Angelom Merkel, nije imala. Ostala je bez doktroske titule, ali ne i bez dobre zarade. Verovatno na mig Angele, sa mesta ministarke prosvete u pokrajini Baden-Virtemberg prebačena je i bez „dr titule“ na radno mesto ambasadorke u –Vatikanu!
Pomenimo da su i drugi političari osim pomenutih, ostali bez svojih doktorskih titul. Iz partije Slobodnih demokrata (FDP) nekdadašnjeg čelnika te skupine Hans-Ditriha Genšera, glavnog utemeljivača nove proustaško-nacističke Nezavisne države Hrvatske, četvoro poznatih članova nisu više doktori nauka, U „sestrinskoj“ partiji Angele Merkel -Hrišćansko socijalnoj uniji (CSU) samo dvoje je izgubilo zvanja „dr“, dok je u redovima socijalista nađen samo jedan jedini plagijator doktorske disertacije!
Ipak, pošto mnogi stručnjaci misle da je ovako malo poništenih doktorata u Nemačkoj samo vrh ledenog brega, verovatno će se uz nove, odlične kompjuterske programe koji olakšavaju poređenje plagijata sa originalnim, objavljenim stručnim radovima, uskoro otkriti i drugi plagijatori.
Razlike između otkrivanja plagijata u Nemačkoj i u Srbiji itekako postoje: U demokratskoj i pravnoj državi plagijatori, osim u veoma retkim izuzetcima koje smo i ovde pomenuli, ostaju bez titula, radnih mestra, ugleda u društvu –često i bez visokih zarada. U Srbiji se, kao u slučaju Siniše Malog, prvo veoma dugo lamentira o validnosti doktorata, sa vrha države se oštro negira dokaziv plagijat, a kada se isti i poništi, umesto kazne, sledi dodela još važnije funkcije.Na primer fotelje ministra finansija. Tu je i veća mogućnost muvanja pa možda, verovatno, još veće bogaćenje kroz još više stanova u Srbiji, apartmana u inostranstvu, možda i više gotovine za „crne dane“ na stranim računima- ali i drugih bogastava!