Glavna opasnost po Srbe u južnoj srpskoj pokrajini

0
829
Foto: printscreen

Povodom iznesenih stavova Aljbina Kurtija o hidroelektrani i veštačkom jezuru Gazivode, ili pravilnije o sudbini hidrosistema Ibar-Lepenac (zahvat na Lepencu nikada nije izgrađen) Narodni pokret Srba sa Kosova i Metohije „Otadžbina“ želi da kaže sledeće:

Priče bivšeg predsednika vlade samoproglašene republike Kosovo Aljbina Kurtija obiluju netačnim informacijama, frazeologijom i praznom pričom o nekakvoj kosovskoj zemlji na kojoj je izgrađeno veštačko jezero Gazivode. Vidi se iz njegovoh stavova da Aljbin Kurti ne poznaje ni način funkcinisanja nekadašnje federacije SFRJ niti je upoznat sa načinom i tokom izgradnje ovog skupog objekta. Aljbin Kurti ne zna da je kredit za izgradnju ovog hidrosistema uzela Srbija i sva dugovonja kod Londonskog i Pariskog kluba ona je izmirila. Na pregovrima u Beču 2008. godine Marti Ahtisari je predlagao srpskom pregovaračkom timu da „Kosovo“ nastavi otplatu dugova ali je srpska delegacija to odbila. Interesantno je napomenuti da je ondašnji ministar finansija Mlađan Dinkić bio za to da „Kosovo“ preuzme dalju otplatu kredita. Tokom 2015. godine Republika Srbija je sva dugovanja oko hidrosistema Ibar-Lepenac isplatila, pa čak i po toj liniji, kao i po svim drugim osnovama hidroakumulacija Gazivode i hidrocentrala su isključivo vlasništvo Republike Srbije.

A gde je Aljbin Kurti u pravu? U pravu je da su ondašnje kosovske komunističke vlasti vršlile ekspropriajciju zemljišta čiju su vlasnici Srbi. Vršila je tako što je ar zemlje procenjivala u vrednosti paklice cigareta. Brana je u sred zime 1979. godine zatvorena tako da se dobar deo stanovništva u poslednji čas spasio potapanja. Tada je više od 6000 Srba sa prostora Ibarskog Kolašina bukvalno proterano sa svojih ognjišta i najureno u centralnu Srbiju. To je najveći ezgodus Srba ne račuanjući onaj iz 1999. godine kada je sa prostora KiM proterano više od 250 hiljada Srba. I dan-danas se na narodnim skupovima u Ibarskom Kolašinu čuje pesma i stihovi „Kolašine šta dozvoli, da po tebi čamac plovi. Čamac plovi i brodovi, odleteše sokolovi“.

Da Vas podsetimo:  Srpskoj mladosti na Kosovu

A da li je moralo tako da bude? Prvobitan predlog Vlade Srbije je bio da lokacija veštačkog jezera Gazivode bude kod Ribarića u ibarskom tesnacu sa hidrocentralom mnogo veće jačine i odakle bi se sistemom kanala voda dovela do Obilića i Prištine. Albanska komunistička vrhuška u Prištini je insistirala da hidrocentrala i jezero budu u takazvanoj varaškoj klisuri kod Zupča gde bi broj potopljenih sela bio duplo veći. Razlog je taj da bi se što više Srba prinudno iselilo sa svojih vekovnih ognjišta jer Ibarski Kolašin seče tzv. zelenu transferzalu. Sadašnja lokacija jezera Gazivode je neko srednje rešenje.

Ove činjenice morao bi pre svega da zna predsednik Srbije Aleksandar Vučić koji i vodi pregovore sa Prištinom. Iako je kao papagaj mnogo puta ponavaljao rečenicu „ne dam Trepču, ne dam Gazivode“ na pregovorima u Vašingtonu dao je Gazivode iako su svi razlozi politički, ekonomski, pravni, moralni na strani Srbije i Srba.

A ono što i vrapci danas znaju da glavna opasnost po Srbe u južnoj srpskoj pokrajini nije ni Berlin, ni Brisel, ni Priština, ni London, ni Vašington nego upravo predsednik Srbije Aleksandar Vučić. Potpisući Briselski sporazum on je separatistima u Prištini predao institucije srpske države. A pritom je zaoboravio na Ustav Republike Srbije na koji je položio zakletvu kao i na Rezoluciju 1244SB i na međunarodno pravo po kome je Kosovo i Metohija deo države Srbije. Predsednik Srbije je pobrkao pojmove, ako nema Srba u Kačaniku i Đakovici to ne znači da to nije Srbija. Očita je stvar da se predsednik Srbije posvađao sa pravnom naukom i da što se tiče pravne teorije on je samo prošetao pored Pravnog fakuleta.

Informativna služba
Narodnog pokreta Srba sa Kosova i Metohije
„Otadžbina“
Izvor: Borba za istinu

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime