Pokušala da zapali sebe i bebu u stomaku, a ja da je kamenujem?

0
149

Potresla me je vest da je 31-godišnja trudnica iz sela u okolini Čačka u devetom mesecu trudnoće pokušala da sebe zapali. Uzela je kanticu benzina, kresnula šibicu i trudna sebi stvorila opekotine koje su zahvatile 12 odsto površine tela. Njen pokušaj da sebi oduzme život nije niko prijavio, već je porodica njenog nevenčanog supruga sa kojim čeka dete pozvala Hitnu pomoć jer su navodno počeli trudovi.

Kada su stigli, medicinari su zatekli strašan prizor, odmah su prevezli trudnicu u bolnicu, na intenzivnu negu, trudove nije imala i srećom beba ima sve vitalne funkcije normalne, tako da prevremeni porođaj neće biti potreban.

Ne dao Bog nikom ono što je Milica prošla u Betaniji, držali je bez insulina i…

Njena rođaka kao motiv navodi loš život sa 60-godišnjim nevenčanim mužem koji je sklon nasilju, maltretiranju i alkoholizmu zbog čega ga je prva žena sa kojom ima dvoje odrasle dece napustila.

Trudnica je pre njega imala brak u kom je dobila troje dece.

Sve ovo navodim iz jednog razloga. Svaki drugi komentar na ovu vest glasi isto:

Šta ona od 31 traži sa čovekom duplo starijim?

Šta će joj čiča?

Zašto srlja kao muva bez glave, rađa decu, ne koristi pilule, a svaki gori od svakog?

Crna ženo, kukala ti majka, gde si našla alkoholičara da njemu rađaš decu?

Pobegla od jednog nasilnika kod drugog!

To su recimo najčešći komentari koji kada bi bili kamen ubili bi ovu ženu umesto vatre kojom je pokušala da sebi i bebi oduzme život. Jedan u glavu, drugi u oko, treći u stomak, četvrti u grudi… do smrti.

 

Kamenovanje čitam kroz komentare osude svakodnevno, malo još saosećanja nalazim, pokušaja da se razume, pomogne, shvati da nismo svi isti, ne potičemo iz istih porodica, ne umemo svi isto iz blata da se izvučemo, niti nam je svakom blato isto; ova trudnica odrasla je u porodici u kojoj, kaže rođaka, nisu cvetale ruže, roditelji su je isterali posle razvoda od prvog braka, možda su njoj nasilje, uvrede, trpljenje postali nešto normalno i to je tako, tako žalosno.

Da Vas podsetimo:  Lažu Francuzi, a ko laže taj i krade, kaže naša stara narodna izreka

I to ne nestaje preko noći, ne može ona tek tako da preko noći pobegne ili se oslobodi uverenja da je nasilje u redu. Ona ostaje i trpi, pa onda opet trpi, pa trpi, i na kraju uzme benzin i pokuša da zapali sebe i bebu u stomaku.

U takvoj situaciji mnogima je smešno kako uspeva da “seje decu”, da ne koristi pilule, da menja muškarce. Da li ste se zapitali da li ona uopšte zna za pilule, spiralu? Da li ste se zapitali da li je svaki put pristala na seksualni odnos ili je pijani muž praktično siluje (o, da, muž ne može da siluje, ili se možda varam?) svaki put kad mu se prohte, uz šamar ili dva.

Da li ste se zapitali koliko je ta žena osvešćena, obrazovana, da li ima gde da se vrati, da li je ikada imala za nijansu bolje, da li zna da može da prijavi nasilje, da li zna na koji broj se to prijavljuje, kome se prijavljuje, da li sme da prijavi nasilje, da li je uopšte naučena da NE SME da trpi nasilje, spomenula sam u gornjim redovima.

Da li ste se zapitali ima li ona posao, da li ima od čega da živi, da li joj se preti, da li se preti njenoj deci… koliko je ubijena pre redovne regularne smrti.

Toliko je razloga koji su mogli da je navedu da pravi ovakve korake da je najmanje od svega u celoj priči važno što je našla čoveka 30 godina starijeg.

Čeka se da je pregleda psihijatar. Možda će tada neke stvari biti jasnije onima kojima je važno da bace kamen.

Da Vas podsetimo:  Godišnji umor: Letovanje s decom (za Danicu Grujičić)

Nisu sve žene po Srbiji ustale, digle svoj glas, emancipovale se, spremne da ostave muža posle prve svađe, nema svaka žena roditelje kod kojih može da se vrati, nema svaka dovoljnu zaradu da može da bude finansijski nezavisna od muža, nije svaka potekla iz porodice u kojoj su se negovali ljubav, razgovor, podrška.

To je činjenično stanje. Tužno zabrinjavajuće činjenično stanje. Inače ne bismo imali ovakve strašne vesti, ne bismo imali bar jedno ubistvo žene muževom rukom nedeljno.

Golem i dug je posao osvešćivanje, osnaživanje, edukovanje žena koje imaju sličnu priču. One moraju imati podršku raznih centara, one moraju da znaju da uvek, u svako doba dana postoji mesto gde mogu da potraže pomoć, one moraju da shvate da se nasilje ne trpi, da je nedozvoljeno, da niko ne sme da ih tuče, primorava na seks, da im preti, da se iživljava, da nisu ni kao majke ni kao supruge dužne da prećute i trpe sve to, da nisu provocirale batine.

Sama pomisao da sa bebom u stomaku, u devetom mesecu uzimaš benzin, polivaš ga po sebi, preko stomaka, pališ šibicu sa željom da te nema za mene je već dovoljno teška da bi uopšte mogla bilo šta da kažem, kamoli da bacim kamen na ovu ženu.

Pomisao na bebicu koja oseti neko tinjanje vatreno, mamin strah, želju da ga ne rodi, da ne živi, da ih nema mi je toliko bolna, da se nadam da će nakon ovoga Centar za socijalni rad ozbiljno razmotriti celokupnu situaciju i uraditi ono što je najbolje za dete i za majku.

Da Vas podsetimo:  Opančar „agencija“: Uzeli su nam i spor

Nadam se da nećemo za koju godinu pročitati da se u nekoj štali pred očima trogodišnjeg deteta obesila majka koja više nije mogla da izdrži nasilje i muku. Ili da ju je golim rukama zadavio pijani muž kog je nekoliko puta prijavljivala za nasilje, a kog u komentarima niko nije “uzeo u usta” niti bacio zrno peska bar na njega.

autor:Jovana Kešanski

izvor:https://luftika.rs/

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime