Poslednji pozdrav Đedu

Evo jutros jedna vijest tužna
Ko vrh koplja u grudi me tače
U nebesa otišla je duša
Našeg svetog oca iz Morače

Onog či’ lik neminovno biće
Na ikone slikan i na freske
Jutros rano put božijeg raja
Odvezle su kočije nebeske

Na dan isti kad je umro Petar
I veliki kad je umro Rade
Otiš’o je i Radović Risto
Među srpske da sjedne gromade

Rode mili ustani na noge
I upali milion svijeća
Rabu što je k’ nebeskoj vječnosti
Jutros poš’o s’ životnog raspeća

Pozdrav zadnji iz duše uputi
I do crne zemlje se pokloni
Tom vitezu što je snagom duha
Strah u kosti utjer’o Sotoni

Što je r’ječju oštrijom od sablje
Mnogog’ srpskog posjek’o krvnika
Za njim danas plače Šumadija
Crna Gora, Krajina i Lika

Danas lelek odliježe tužni
S Romanije, s Pala i Sokoca
Danas gorda Zemlja Hercegova
Žali dušom svog duhovnog oca

U čitavom srpstvu bez žalosti
Nema jednog mjesta niti tačke
Danas suze za Vladikom rone
Djeca Srema, Banata i Bačke

Sa Lovćena i sa Durmitora
Vile gorske nariču i tuže
Danas plače ravna Semberija
I svi Srbi od Knina do Gruže

Da se suze srpske mogu skupit’
Od njih nova potekla bi Tara
Danas plaču Ostrog i Cetinje
Danas plaču freske s Hilandara

Nema časnog Srbina na svijet
Da mu suze ne teku niz lice
Danas plaču Piva i Morača
Podmalinsko i Svete Trojice

Danas srpstvo plače za monahom
Što je život posvetio vjeri
Danas plače sveta Gračanica
Podmaine , Bijela i Beri

Za Vladikom čije rječi bjehu
Kano zlato vrijedne i skupe
Vječito će žaliti u srcu
Monahinje manastira Župe

Za mudracem či’ um je oštrinom
Kroz mrak ropstva k’o munja sijeva
Tužnim zvukom zaječaće zvona
Petrovgrada , Moskve i Kijeva

I s Dečana i Kosova Polja
Stara zvona odjeknuće resko
I na taj mu poželjeti način
Srećne pute u carstvo nebesko

Tamo gore đe se zv’jezde roje
U beskrajnom nebeskome miru
Kao dijete potrčaće malo
U naručje svome ocu Ćiru

Tamo gore, sješće među ljude
Čija djela prati vječna slava
Tamo će ga raširenih ruku
Dočekati Patrijarh Varnava

Tamo će ga s ljubavi očinskom
K’o svog’ sina priviti na grudi
Onaj što je srpskom rodu rek’o
„Najpreče je da budemo ljudi“

Tamo će ga srest’ Lipovac sveti
U okrilju Hristovoga krila
Tamo će ga blagoslovit’ ruka
Patrijarha Dožića Gavrila

Tamo đe se vječni život živi
U prostranstva kojim nema kraja
Vječni mir će da mu nađe duša
Kraj Danila i kraj Nikolaja

Ja ti ovaj zadnji pozdrav pišem
Iz Francuske iz dalekog Meca
Znaj vremena neće proći puno
Srbi će te proglasit’ za sveca

Suze ronim žao mi je puno
Na sahranu doći ti ne mogu
U postelju legao sam i ja
Bolest me je oborila s nogu

Al dušmani nek ne misle naši
Da će moći da rade šta hoće
Mrtav ćeš im biti no živ teži
TVRD JE ORAH ČUDNOVATO VOĆE

Slavko Perošević
Izvor: Fejsbuk