Dani Republike

Povratak Rusije na Balkan

0
817

%d0%bc%d0%b8%d0%bb%d0%be%d1%80%d0%b0%d0%b4-%d0%b4%d0%be%d0%b4%d0%b8%d0%baKakve su pouke referenduma u Srpskoj, šta nam on govori o namerama Rusije na Balkanu i kako će Zapad na sve to da reaguje?

I uz najveći napor volje i propratnu snagu imaginacije teško je Milorada Dodika, predsednika Republike Srpske, zamisliti kao srpskog Nelsona Mandelu, ali, kako stvari sada stoje, pre će se Dodik, i to zahvaljujući bošnjačkom članu predsedništva BiH Bakiru Izetbegoviću, pretvoriti u Mandelu nego što će doživeti sudbinu koju mu sin Alije Izetbegovića javno priželjkuje – Moamera el Gadafija, Sadama Huseina i Slobodana Miloševića: „Mislim da će se postepeno desiti reakcija međunarodne zajednice. Gledali smo kako Sadam Husein, Gadafi, Milošević prkose, i kako to izgleda“. Da, svu trojicu ubilo je suprotstavljanje američkim interesima i imperijalnim namerama, prkosno ili iznuđeno, nije to sada ni bitno, ali ta se vremena ubitačne američke svemoći – i to je sada vrlo bitno – možda i bespovratno menjaju, o čemu uostalom svedoči već činjenica da je referendum u Republici Srpskoj o Danu Republike Srpske u nedelju 25. septembra sproveden kao da Amerikanci nisu ni pokušali da ga spreče…

PRITISCI I MOTIVI

A jesu pokušali da ga spreče, i pritiscima na samu Republiku Srpsku i pritiscima na Srbiju da pritisne Srpsku, i preko one mine u temelju dejtonskog mira u Bosni i Hercegovini, njegovog Ustavnog suda, koji odlučuje preglasavanjem umesto konsenzusom i koji je referendum, preglasavanjem srpskih sudija kao da smo u 1992. godini, pokušao da zabrani osam dana pre nego što će on ipak biti održan.

Zašto je Amerikancima i njihovim sarajevskim klijentima bilo važno da spreče srpski referendum o 9. januaru kao Danu Republike Srpske? Pre svega – to je i započelo čitav ovaj sled događaja – zato što su zbilja želeli da (preko Ustavnog suda BiH) ukinu Dan Republike Srpske, jer je to matrica po kojoj bi zatim bilo ukinuto i ime Republike Srpske (uz istovetno obrazloženje – da je diskriminatorsko za ostala dva konstitutivna BiH naroda i da je o njemu odlučeno bez saglasja ovih dvaju drugih naroda, Bošnjaka i Hrvata) na putu ka potpunom obesmišljavanju dejtonske Republike Srpske, i bilo im je važno da spreče referendum u RS zato što se njime – referendumom – uspostavlja opasan presedan da o sudbini Srba u RS odlučuju Srbi u RS, a ne Sarajevo, Vašington i u znatno manjoj meri Brisel. A to nikako ne može da ima pozitivnog uticaja na napore da RS bude ukinuta.

NEOSTVARENI STRAHOVI

Elem, nedelja 25. septembar, referendum na kome je za nastavak proslavljanja 9. januara kao Dana Republike Srpske glasalo impozantnih 99,81 odsto (od 55,77 odsto građana Republike Srpske upisanih u birački spisak koji su glasali), protekla je uglavnom do potpuno mirno; nisu se ostvarila strahovanja da bi referendum mogao da bude sprečavan i silom, strahovanja osnažena prošlonedeljnim pretnjama ratnog komandanta muslimanske vojske Sefera Halilovića da će Republika Srpska nestati za 10 do 15 dana, koje – pretnje – ni Bakir Izetbegović ni predstavnici međunarodne zajednice nisu kritikovali kao nedopustive i nemoguće, što ih je zauzvrat, po prirodi tih stvari, učinilo ozbiljnijim i realnijim. Zašto ove pretnje nisu ostvarene? Ugrubo, dva su moguća razloga za to. Ili nisu ni bile ozbiljne kao što su izgledale iako u Bosni u startu jeste ozbiljno sve što izgleda kao pretnja – što znači da su kreatori ratnih scenarija u BiH zapravo blefom pokušavali da Srpsku i njenog predsednika nateraju na popuštanje – ili se od ratnih scenarija odustalo zato što je procenjeno/shvaćeno da Republika Srpska neće biti ostavljena sama ako bude napadnuta.

Da Vas podsetimo:  Nezavisni intelektualci u politici

A opet, činjenica jeste i da su Bošnjaci i Amerikanci upotrebili sve osim sile da se srpski referendum ne održi, i da su uz to, u tom procesu upotrebe svega osim sile, vođeni motivima koje smo opisali, čitavom slučaju dali mnogo veći značaj nego što bi ga u normalnim okolnostima imalo izjašnjavanje građana o prazniku koji žele ili ne žele da proslavljaju, pri tom neradno. Kockarskim žargonom (uz to i kraće) rečeno, podigli su ulog. U želji da dobiju sve, izgubili su poprilično jer je referendum ipak održan, i sada su pred izborom između dve mogućnosti. Da tu činjenicu prihvate (uz propratno, neobavezujuće gunđanje o nezakonitosti referenduma) ili da na nju odgovore.

AMERIČKI ODGOVOR

Prvo rešenje, da se svi sad jednostavno naprave ludi i puste da buka zamre, bilo bi miroljubivije i omogućilo bi Bosni i Hercegovini da nastavi da se taljiga kao i dosad, relativno mirna i kao takva dovoljno podnošljiva i svom neposrednom okruženju i Evropskoj uniji. Ipak, takvo, miroljubivo rešenje bez kontraudara, zbog onako podignutog uloga u danima uoči referenduma, značilo bi i mnogo glasnije priznanje poraza nego da ulozi nisu onoliko bili podignuti, i gromoglasno priznanje nemoći pred Miloradom Dodikom i njegovim pomagačima, što bi pak oni ispravno shvatili kao ohrabrenje da nastave da rade započeto, a to je sasvim suprotno od onoga što im žele u Vašingtonu i Sarajevu.

Baš zbog ova dva razloga – zbog udara na svoju reputaciju i zbog udara na svoje namere – SAD i njihovi sarajevski klijenti ne mogu sebi da dozvole da na referendum ne odgovore. Što će reći da je samo pitanje kako će taj odgovor izgledati i kakav će mu biti intenzitet. A onda, naravno, i kakav će odgovor na to Republika Srpska da formuliše, što sama, što uz pomoć prijatelja.

Odgovor Amerikanaca stigao je iz Sarajeva već u ponedeljak, samo dan posle referenduma. „Stav ambasade SAD o održanom referendumu u vezi sa Zakonom o praznicima RS jasan je i konzistentan“, saopštila je američka ambasada u BiH i konstatovala da „delovanje u suprotnosti sa odlukom Ustavnog suda predstavlja očigledno kršenje vladavine prava“, te pripretila: „Očekujemo da će nadležne institucije to pitanje rešiti u skladu sa zakonima BiH, dok mi razmatramo odgovarajuće posledice“. Drugim rečima, ostanu li verni svojoj pretnji, a moraće ako im je do sopstvenog kredibiliteta, Amerikanci će na Dodika i Srpsku udariti Sarajevom, a možda i direktno, svojom silom.

Da Vas podsetimo:  Početak srpskog sloma, od Broza do Vučića i Porfirija

Najpre o udarcu Sarajevom. Kao da je bilo u dosluhu s američkom ambasadom a verujemo i da jeste, Tužilaštvo BiH istog dana, u ponedeljak, uputilo je osumnjičenom Miloradu Dodiku, i to jedino njemu, poziv na saslušanje u „predmetu referendum“, koje treba da se obavi već sledećeg ponedeljka, 3. oktobra, dan posle lokalnih izbora u BiH. Dodik je odgovorio kao da je lukav; ukratko, priznaje da je poziv dobio i pristaje da bude saslušan, ali ne pristaje da bude saslušan u Sarajevu jer se plaši za svoju bezbednost zbog one Izetbegovićeve pretnje Gadafijem, Sadamom i Miloševićem, već mogu da ga saslušaju bilo gde u Republici Srpskoj. Lopta je time vraćena Sarajevu. Hoće li mu udovoljiti i saslušati ga tamo gde on hoće, ili će biti izdata naredba za njegovim prisilnim privođenjem kakva bi mogla da nas vrati na spominjana rešenja koja uključuju i upotrebu oružja? „Ići će se na njegovo prisilno privođenje, i tu je Zakon o krivičnom postupku vrlo jasan, niko nema pravo da se ne odazove pozivu Suda ili Tužilaštva. Propisano je prisilno privođenje u slučaju neodazivanja na poziv ovih institucija“, rekao je pre neki dan ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić, inače funkcioner Srpske demokratske stranke, da bi potom, ove srede, takođe bio izričit, ali na sasvim suprotnu stranu: „Naglašavam da sam protiv bilo kakvog saslušanja zvaničnika Republike Srpske zbog nesprovođenja odluka Ustavnog suda BiH. To je selektivan pristup Tužilaštva BiH. Tom logikom prvo bi trebalo da budu uhapšeni mnogi drugi, poput Dragana Čovića i Bakira Izetbegovića, koji godinama ne sprovode odluku Ustavnog suda BiH u vezi sa izborima u Mostaru“. Trebalo bi ovde dodati i da je Sputnik, pozivajući se na svoje izvore u Mektićevoj partiji, javio da je Bakir Izetbegović i pre referenduma tražio privođenje Dodika, što treba shvatiti i kao svedočanstvo da situacija u BiH i dalje poseduje zaista raskošan potencijal za odlazak dođavola ili tik nadomak, a da li će se to zaista i desiti pre idućeg ponedeljka naslutićemo ovog petka, kada će se Ustavni sud BiH sastati da razmotri šta mu je činiti pošto se RS oglušila o njegovu zabranu referenduma.

BON I SANKCIJE

Šta još Amerikanci mogu da učine Dodiku? Ako je verovati vašingtonskom stručnjaku za naš slučaj Danijelu Serveru, primena tzv. bonskih ovlašćenja visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH (Valentina Incka) i smena Milorada Dodika i ostalih čelnika RS malo je verovatna jer je Zapad „nekako omogućio Moskvi da stekne de fakto pravo veta na upotrebu bonskih ovlašćenja, a i plaši se da neće imati načina da sprovede odluke Visokog predstavnika“. Tako da – Zapadu – zapravo preostaje samo da pokuša da izoluje Dodika i njegove saradnike i Srpsku nekakvom kombinacijom personalnih i entitetskih sankcija, ali kako efikasno sankcionisati Srpsku a ne i čitavu Bosnu i Hercegovinu, i kako uopšte sankcijama izolovati RS kada im se Rusija i Kina zasigurno neće priključiti?

Da Vas podsetimo:  Razotkrivanje srbskih izdajnika

Štaviše, veliko je pitanje i da li bi Zapad u takvom pokušaju uopšte mogao da bude monolitan, jer primetno je bilo posle ovonedeljnog referenduma da je Evropska unija, dok su SAD pretile Srpskoj sarajevskim tužilaštvom i drugim „odgovarajućim posledicama“, naglasila nešto sasvim suprotno – da je „važno da se svi uzdrže od aktivnosti koje mogu doprineti eskalaciji situacije“, što je inače reakcija koja se savršeno uklapa u našu raniju procenu da Evropskoj uniji, za razliku od Sjedinjenih Država, uznemiravanje Bosne i Hercegovine u ovom trenutku uopšte nije u interesu. A dodatnu potvrdu ovih teza pronalazimo i u „Sputnikovoj“ informaciji da su, na sastanku PIK (Saveta za implementaciju mira u BiH), „ambasadorka Francuske u BiH Kler Bodoni, ambasador Italije Ruđer Korijas i još jedan ambasador bili protiv preduzimanja bilo kakvih drastičnih mera prema Republici Srpskoj i njenim liderima. Najviše pretnji na poslednjem zasedanju PIK-a iznela je ambasadorka SAD u BiH Morin Kormak, koja je tražila odlučniji stav PIK-a i kaznu za RS. Ambasadorka Kormak je čak vršila pritisak na ambasadorku Francuske Kler Bodoni, uputivši joj prekore zašto se protivi preduzimanju bilo kakvih mera prema RS“.

REFERENDUMSKE LEKCIJE

Sve u svemu, pošto mu već blef nije prošao i referendum u RS je održan uspešno, Zapadu sad (neočekivano) ponestaju dobre opcije za odgovor i kontraudar, što ga doduše ne čini manje opasnim, ali mu očigledno sužava prostor za manevar, a to već samo za sebe predstavlja kvalitativan pomak unapred u odnosu na stanje na koje smo navikli u poslednjih četvrt veka.

Ali nije ovo i jedina lekcija koju smo naučili u nedelju 25. septembra. Pokazalo se, naime, i da je unutrašnje jedinstvo u Republici Srpskoj, jedinstvo vlasti i opozicije, ma koliko ono bilo neiskreno i proizvedeno samim tokom događaja, do te mere ojačalo poziciju Srpske da ju je učinilo sposobnom da učini sve što joj nalaže nagon za samoodržanjem, bez obzira na sve napore Sarajeva i Vašingtona da je te sposobnosti za samoodržanjem liše. Pokazalo se i da je Srbija makar za toliko jaka da je mogla da se odupre zapadnim pritiscima da saučestvuje u ovim pritiscima na Srpsku, što nije loša startna pozicija i za još ozbiljniju podršku srpskoj državi s one strane Drine u periodu koji nam predstoji. I makar podjednako značajno, otvorena podrška Rusije Republici Srpskoj, koja nije ohrabrujuća samo zato što je omogućila da referendum bude sproveden niti samo zato što je definitivno potvrdila da na konkretnu rusku podršku zaista možemo da računamo već, u kombinaciji sa primetnim uticajem naše saveznice na predizbornu kampanju u Crnoj Gori, pokazuje i da se Rusija na Balkan vraća i te kako ambiciozno.

rsreferendum02Na nama je sad da iskoristimo priliku koju priželjkujemo već 25 godina.

Nikola Vrzić

Pečat

POSTAVI ODGOVOR

Unesite Vaš komentar
Molimo unesite vaše ime